MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVOODABRANI TEKSTOVISVE ŠTO STE ŽELELI DA ZNATE O…U FOKUSU INTERESOVANJA ZAŠTO SE O OVOME ĆUTI? SINGL ŽENE I ZAČEĆE 18/07/2020 Žena bez partnera koja odgaja dete. Žena koja ne želi partnera u odgajanju deteta. Žena koja želi dete samo za sebe – bez partnera. Žena koja ide na donaciju spermatozoida jer želi da se ostvari kao majka, ali ne želi ili nema partnera iz ko zna kog razloga. Žena koja je imala partnera ali se veza prekinula i sada želi samostalno da čuva dete. Žena koja i dalje ima „majčinski instikt“ iako nema partnera. Sve su ovo situacije koje su još uvek nedovoljno prihvaćene u našem društvu. Žena bez muškarca s detetom i dalje se diskriminiše u našem društvu, a posebno je teška situacija ukoliko ta žena nije ni želela muškarca u svom životu s detetom, a želela je dete. Teško za prihvatiti, a za mnoge teško za shvatiti. Zašto? Ovo je još jedna od tema o kojima se ne priča kod nas. Prećutkujemo. Zatvaramo oči. Ponekad ne želimo da znamo jer ne želimo da razumemo. Ne prihvatamo. To je stigma. To je tabu. Svakako, ova tema otvara mnoga pitanja i poteže rasprave u našem društvu. Te žene koje nemaju partnera, a imaju želju da postanu majke, intrigiraju društvo. To što žive same, zaista, ne umanjuje njihovu želju da postanu majke. Vreme im prolazi – partnera nema, deteta nema. Vreme neumitno teče za sve nas. Biološki sat otkucava i za njih, a strah je ponekad vrlo jak – strah da se neće ostvariti u onom što tako dugo iščekuju, da neće naći partnera i da neće dobiti dete. Možete li razumeti taj strah? Hajde da razumemo nešto – žene koje žive same nisu uvek same zato što tako žele. Mnogo je žena koje iz raznih, ali vrlo opravdanih razloga, nisu u braku i nemaju partnera. Najčešće pominjana predrasuda je da je žena bez partnera sama kriva što je sama. Ona odmah postaje i razmažena i sebična i, verovatno, nije ni zaslužila da ima partnera, jer – ko bi nju hteo? Takvu? Na drugom mestu je predrasuda koja se vezuje za karijeru – jurila je karijeru, a nije mislila na udaju i na porodicu. Retko ko pomisli da je žena bila u dugogodišnjoj vezi, da je želela dete, ali da se desio krah veze i da je ostala sama i da sada vrlo teško ide pronalaženje novog partnera, ako ne i nikako. Želja je ostala, ali partnera nema. Nije lako naći srodnu dušu, a šanse za ovakvu potragu se smanjuju s godinama, pa ukoliko ste potrošili najbolje godine sa nekim ko vas je razočarao i ostavio – da li sada na kraju treba da ostanete i bez deteta? Ili možda je fer da nađete “bilo koga“ samo da biste s njim dobili dete? Da li je možda to rešenje? Naravno da i to može biti rešenje, za neke žene, ali za neke žene nije. Neka žena ne želi da bude sa bilo kim kako bi dobila dete, a i zašto bi kad postoji mogućnost donacije spermatozoida. Po pravilu, naš narod ima idealnu sliku porodice – muškarac, žena i dete. To jeste duboko ukorenjena slika koju je teško izbrisati, ali da li je uvek ova slika baš ovakva? Koliki je greh kada žena sama (“singl“) poželi dete sama – da ga sama odgaja, vaspitava, voli? Koliki je greh, a kolika je žrtva sve ovo u stvari? Zarad čega? Zarad ljubavi koje može dati svoj detetu, zarad požrtvovanja, zarad neraskidivog odnosa majke i deteta. Naravno, niko ne želi da remeti sliku idealne porodice koja može biti ovakva ili onakva – svakako je idealna, ali hajmo da razumemo žene koje žele da same dobiju dete bez ikakvih predrasuda i prebacivanja krivice. Možemo li? Konzervativni jesmo, vrlo često, po raznim pitanjima. Teško prihvatamo nešto novo. Volimo da se čudimo i sažaljevamo, volimo vrlo često tuđu patnju, a neosporno je da “singl žena“ ne traži naše sažaljenje, ona je svesna i samostalna, apsolutno racionalna i željna potomstva. Željna je da sama ostvari najvažniju ulogu u životu i ne treba joj naš tužni pogled. Ona je jaka i hrabra i svesna svih pitanja koja će uslediti kasnije – kad dete dobije sama. Celokupno društvo ponekad sebi previše dozvoljava – postavljamo pitanja koja previše zadiru u intimu ljudi i to u trenutku kad to nije prigodno niti kulturno, komentarišemo javno seksualnu orijentaciju žene bez partnera, pitamo kad će beba, a gde ti je muž, a šta čekate više, koliko godina imaš, šta si radila do sada, šta si čekala – jednom rečju, tiho osuđujemo skoro sve što se ne uklapa u kalup na koji smo navikli i u koji smo se tako lepo ušuškali. Zamislite onda situaciju kada žena izgovara – da, ja sama želim da idem na donaciju spermatozoida, ne treba mi muškarac, želim da budem singl žena s detetom i svesna sam šta sve to nosi, ali ja ipak želim tako. Kako gledamo na ovu situaciju? Da li gledamo s divljenjem? Velika je odgovornost, svakako. Ta žena ima jasnu sliku da će je dete jednog dana pitati – a ko je moj otac? Ona to nije zaboravila. Ona je milion puta prošla tu istu sliku u glavi i ima spremne odgovore. Ne treba da je mi podsećamo. Ne treba da zapitkujemo, da čačkamo. To je njen život. Njen izbor. Njeno dete. Ona je hrabra i požrtvovana. Ona će biti i otac i majka. Ona će voleti do beskraja – onako kako ona ume, nežno, majčinski. Pružiće dvostruku ljubav. I zna ona vrlo dobro da nedostatak oca treba nadoknaditi. Sve to što vama sada prolazi kroz glavu – ona je već prošla. Ona je svesna i racionalna. KAKO DA BUDEM SAMA MAMA? Da bi žena koja nema partnera postala majka ona mora da se podvrgne postupku vantelesne oplodnje, a u tom postupku mora da koristi donirane spermatozoide. Procedura vantelesne oplodnje je potpuno ista kao i kada se radi vantelesna oplodnja sa sopstvenim ćelijama. Razlike nema. Razlika je u anonimnosti i u tome što nemate baš mnogo podataka o donoru, kao što imate o partneru. Najčešće je donacija spermatozoida anonimna, ne samo kod nas već i u inostranim zemljama, ali postoje i zemlje koje dozvoljavaju otvorenu donaciju – gde dobijete mnogo više podataka o donoru, možete videti njegovu sliku, imate uvid u njenovo ime i prezime, mesto gde živi, čime se bavi. U svakom slučaju donor nema nikakvih prava nad detetom. Dete jeste biološki njegovo ali zakonski nije jer se on doniranjem odriče svih prava. Ukratko – donor nije otac u pravom smislu te reči. I upravo je to najčešći razlog zašto se singl žene odlučuju za donirani materijal. Donori su uglavnom mladi ljudi i u klinikama rade detaljne zdravstvene preglede donora. Tek nakon provere donora i njegovog materijala neko može biti donor. Kako smo rekli, u anonimnoj donaciji donor ne zna kome je dat njegov materijal niti žena primalac zna ko je donor. U Srbiji je Zakon o BMPO dozvolio ženama da se podvrgnu ovoj proceduri, donacija je anonimna, ali pored te zakonske regulative za sada se procedura kod nas ne radi jer još uvek nema dovoljno donora. Svakako, na kraju lestvice za doniranje u Srbiji će biti singl žene, iako im Zakon to dozvoljava. Za sada na ovu proceduru singl žene idu u inostranstvo i to najčešće u Grčku, Makedoniju i na Kipar. Većina evropskih zemalja dozvoljava singl ženama da ulaze u procese sa doniranim materijalom. To više nije tabu. To nije sramota tamo negde, ali kako je kod nas? Singl žene iz Srbije se snalaze na različite načine i prikupljaju novac za procedure sa doniranim materijalom kako bi postale majke. Odlaze u inostrane klinike, prolaze kroz društvenu torturu i na kraju ostvaruju trudnoću – ostvaruju svoj san. To nije moguće sprečiti. Put se svakako nađe ako znate gde ste pošli. A one znaju. Izvor: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO 7. ZAŠTO SE O OVOME ĆUTI? SINGL ŽENE I ZAČEĆE was last modified: August 13th, 2020 by Miroslava 0 komentara 0 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BESPLATNA RADIONICA SA KONSULTACIJAMA – ŠTA RADITI... RADIONICA – ŠTA RADITI NAKON NEUSPELIH TRANSFERA? LOKALNE SAMOUPRAVE – FINANSIRANJE VTO – 2024 ŠTA VAS OČEKUJE NAKON EMBRIOTRANSFERA KAKO POVEĆATI FAMOZNI AMH – STUDIJA DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE DA LI STE DOŽIVELI POBAČAJ?