NAŠE VTO PRIČEU FOKUSU INTERESOVANJA JEDAN DAN VAM SE RUŠI SVET A DRUGOG DANA VAM SE RODI SREĆA… 22/06/2019 Ja sam neko ko je, što bi moja kuma rekla, „rođena da bude majka”. Dok su se druga deca igrala međusobno, ja sam sa 7 godina na igralištu čuvala tuđu decu u pauzama igranja lastiša. Neko ko je išao u obližnje obdanište i molio vaspitačice da puste drugaricu i mene da čuvamo bebe, ili bar da ih gledamo sa terase, satima, svaki dan, dok im se nije smučilo pa nas pustile da uđemo u sobu, jer priznaćete malo je čudan prizor da vam dve devojčice vise na prozoru i posmatraju šta rade deca u jaslicama. Srela sam muža koji takođe obožava decu, a naročito deca njega, maštali smo da ih imamo četvoro, troje da rodim, četvrto da usvojimo (njegov predlog, nisam se bunila, tačnije tada se nisam u to nešto ni udubljivala). Sreli smo se na početku studija, prerano za decu. Trebalo je završiti fakultete, onda je trebalo naći posao, nismo uspeli u istom gradu, a da oboje radimo u struci, morali smo da se razdvojimo, viđali se vikendima i onda se konačno našli u istom gradu i konačno došli do dela, sada ćemo imati decu. Ali… Tu kreće ALI…Bebe nema mesecima, a ja sam neko ko je od kada sam postala devojka, uvek išao redovno na ginekološke preglede, za najmanju glupost, vođena tim da se spremam ceo život da budem majka.Onda odemo na pregled bude sve u redu, prođe još nekoliko meseci, mi opet na pregled, nađu nešto, neki hormon je malo iznad granice, postoji lek, to je to, svi srećni! Ali nije to to, prođu meseci idemo dalje sa pretragama pola interneta pročitano, radim HSG, naravno bez anestezije, sve u redu, sve prohodno, svi srećni, ali bebe nema. Onda doktor predloži inseminaciju, smešna je uspešnost, ali postoji neki procenat, nema veze, radimo sve što treba, opet ništa.Onda doktor traži da ponovimo sve rezultate ponovo, mi ponovimo, on kaže: koliki vam je fsh!!!, pa vi imate 31god, pod hitno da idete na vantelesnu. Mi u šoku, zar smo mi kandidati za vantelesnu, do pre dva dana je sve bilo “u redu”, ali nema veze, cilj je ispred nas, a bitno je da postoji način. Onda opet prečešljam ceo internet, nađem da može da se pije polenov prah, da on obara fsh, probate tada sve i moguće i nemoguće, samo da dođete do bebe. Odem na komisiju u Beograd, da probamo sa vto o trošku fonda, oni mi kažu a pa ne možete sa ovolikim fsh da prođete komisiju. Ali ja imam 31 godinu, ako ne mogu vantelesnom da dobijem dete, kako mogu?! Doktorka vidi da mi je srušila svet upravo, kaže ajde da sada ovde ponovimo rezultat, nije mi baš jasno kako kada mi je 5.dan ciklusa, ali ajde. Čekam ceo dan u čekaonici onako kao udarena maljem u glavu, čekam nemoguće i desi se nemoguće, izađe doktorka kaže fsh vam je 6, prošli ste komisiju, ne znam kako, poverovala sam da je od polenovog praha. Odete na vto, misleći to je to. Kada nemamo dete odemo na vantelesnu i dobijemo ga i to je to. Ne, nije to to. I pored mase folikula i odličnog endometrijuma, dobijena je samo jedna jajna ćelija (kasnije mi je neki drugi doktor objasnio da se aspiracija ne radi kada folikuli pređu 22mm, kao što su moji i da su svi popucali). Ali dobro i ta jedna se oplodila i vraćena je. Čekalo se 14 dana i bili smo ubeđeni da smo uspeli, ali nije se desilo ništa. E tada počinje prava depresija, zatvaranje u sebe, ne vidite više motiv da ujutru ustanete i odete na posao, da raspremite kuću, muž me terao da potražim pomoć psihologa, psihijatra, da pričam sa prijateljima kojih imamo koliko hoćete, ali ne možete pričati sa nekim ko to nije prošao, da sređujem stan koji smo upravo kupili, ali ni za šta od toga nisam imala ni volje ni snage. Ubedila sam sebe (doktor me je ubedio) da ne mogu imati dece, da nemam jajnih ćelija i samo sam to vrtela po glavi. Onda sam otkrila jedan forum, oazu mira, mesto gde su žene sa potpuno istim problemima i videla da nisam sama. Najviše me je pogodilo pismo nerođenom detetu, Vaclava iz Hrvatske i jedan njegov tekst gde kaže:“Izgubili smo prijatelje,rodbinu,zdravlje,novac. I što me najviše brine na ovom putu smo nekako izgubili i sebe. Postajemo dva stara bolesna, ogorčena, nervozna prdeža koje sve nervira i sve im smeta.“ Shvatila sam da samo gore od ovog stanja može biti to da prođu godine, da sav novac i snagu usmerimo na vantelesne, a da zaboravimo da živimo. Otkrila sam blog koji piše devojka zaljubljena u život, a meni je baš to tada trebalo i hvala joj, trebalo bi nekada da joj se zahvalim lično, podsetila me da je ovaj život prelep, da ima toliko toga u čemu može da se uživa. I tako mic po mic, ustala sam, što reče ona krilatica, obrisala sam prašinu i namestila krunu, jer nazad nema, mora se napred. Shvatila sam da treba da budem zahvalna na ovom životu, imala sam dobar posao, divnog muža, nov stan, letovanja, zimovanja, zdravu porodicu…Uspela sam da se pridignem i da nastavim dalje sa borbom. Odlučili smo se za drugu kliniku, našli predivnog doktora, dobili u novom pokušaju 8 jajnih ćelija, ali opet ništa. Nije bitno, nije uspelo, bitno je da ja imam jajne ćelije i da sam izgubila dve godine života u ubeđenju da ih nemam. U celoj ovoj borbi za potomstvo, a naročito u procesu vto, meni najviše smeta što ništa nije do mene, nekako ste navikli u životu da se borite i da velikim radom i zalaganjem možete dobiti apsolutno sve (prvo da se završi fakultet, onda kucate na sva vrata privatnih firmi, ne bi li vas neko primio da radite za smešno malu platu, samo da bi se steklo iskustvo, onda posle posla opet radite da savladate neku novu veštinu, učite neki jezik, novi program na računaru, trošite i dajete sebe maksimalno, ali na kraju vidite rezultat), e ta zakonitost ovde ne postoji. Probate vi apsolutno sve što pročitate da može da pomogne (peruanska maka direktno iz Perua, macina trava, virak, razni vitamini i koenzimi, Aviva vežbe koje u to vreme nisu postojale kod nas, nego sam prečešljala ceo You tube i našla snimke iz Mađarske, pa skidala jednu po jednu vežbu, tek kasnije je izašla knjiga. Ne jedete slatkiše i belo brašno jer imate insulinsku rezistenciju iako imate manjak kilograma i nemate policistične jajnike, idete u obližnji manastir kažu pomogao mnogima) ali rezultata nema. Onda smo našli nekog najskupljeg endokrinologa u Beogradu, čekali 6 meseci na privatni pregled, da nas prečešlja, dali silne pare što za njega što za analize, proverili i moguće i nemoguće i vratili se na početak. Poslali nas na vto iz spontanog ciklusa, kažu dobro je za ženu, ne kljuka se hormonima, samo ne rekoše da će toliko da košta,samo jedan postupak. Rađena aspiracija bez anestezije, mada da kažemo da sam navikla, dve histeroskopije i HSG sam radila bez anestezije. Čemu 21.vek, nije za mene namenjen sigurno. Dobili jajnu ćeliju, oplodila se, ali tamo neki 3.dan odlučila da se više ne deli. E tu sam rekla: e nećeš ga vala, hoću da imam decu sada i odmah i predali papire za usvajanje. Da se razumemo to je odluka koja nije doneta preko noći, nego je opet u meni sazrevala godinama (suprug je oduvek bio za to, da ponovim, čekao je da se i ja odlučim, bez pritiska), opet sam se vratila forumu i tamo našla iskustva žena koje su prošle kroz usvajanje, ali sam tog dana shvatila da nema potrebe da čekamo da dobijemo biološko dete, pa da tek onda usvojimo, zašto ne bi usvojili prvo, pa biološko, ako dođe, dođe. Moram vam reći da je to najbolja odluka koju smo doneli u životu, čak se pitam zašto to nismo ranije uradili, ali to onda ne bi bila naša devojčica. Devojčica je rođena dan nakon što smo saznali za tu zadnju neuspelu vto. Jedan dan vam se ruši svet, a drugog dana vam se rodi sreća, samo vi to tada ne znate. Onda smo odlučili: predajemo papire za usvajanje i za treću vto o trošku fonda. Ni proces usvajanja nije išao glatko, da se razumemo, bili smo na četiri razgovora, za prva dva ubeđeni da je to to, najmlađi smo par, završili fakultete, imamo odlične poslove u struci, svoj stan, ubeđeni da smo najbolji, ali ne ide to tako, čak i ne jave ako vas ne izaberu. Onda treći razgovor, beba, devojčica, zove se baš kako je moj muž želeo celog života da mu se zove ćerka. 15 parova pozvano na razgovor, u startu mislite idemo formalno, ali nešto je u meni govorilo da moram da se borim, da smo najbolji, meni se na tom razgovoru razvezao jezik, inače sam poznata kao neko ko obožava da ćuti, bili smo prvi par i čekali dvadesetak dana ishod. U međuvremenu bili na još jednom razgovoru, muž me ubeđivao da dignem ruke od devojčice, da od toga nema ništa, valjda da bi me zaštitio kada nas ne izaberu ponovo. A onda jednog dana, potpuno neočekivano, jave mom mužu da su nas izabarali. DA, tako je to kod usvajanja, jednim pozivom postanete roditelji i naravno da niste spremni. Onda jedva čekate da odete da je vidite, da shvatite da je to istina, onda opet čekate da vas pozovu na adaptaciju, ali da kažemo da su sve to slatke muke. Bilo mi je samo bitno da je vidim, da vidim da je zdrava i vesela, a sve ostalo će doći. Onda se naravno to tako namesti da u isto vreme krenete sa vantelesnom i sa adaptacijom. Nije nam uspelo, nisam odreagovala na stimulaciju uopšte, kao da nisam primala hormone, mada tvrdim da je moje telo tada odbijalo sve, samo sam želela da se završi i da se vratimo kući i potpuno posvetimo njoj. Sada moja ćerka ide u isto ono obdanište, u jaslice, u istu onu sobu i dođe mi svaki dan da stanem na prozor da vidim šta radi, da ih zamolim da me puste da je pričuvam, nju i svu ostalu decu. Ona uskoro puni dve godine i sada je ona podstrek za novu vantelesnu, da ne ostane sama, da ima brata ili sestru, naći će mama i tata snagu, jer sada sve to ima više smisla. Priču napisala: Marija Paunović JEDAN DAN VAM SE RUŠI SVET A DRUGOG DANA VAM SE RODI SREĆA… was last modified: June 23rd, 2019 by Miroslava 0 komentara 13 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... KAKO POVEĆATI FAMOZNI AMH – STUDIJA OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE DA LI STE DOŽIVELI POBAČAJ? 18. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO NAŠE PALČICE OSMEH U VTO PROCEDURI