NAŠE VTO PRIČE ISCRPLJENOST 10/09/2017 Život kreće kad počne ljubav. Za mene život je ljubav. Moj život počeo je s njim 2007.godine. Ljubav, venčanje i braćno putovanje. Ispunjenost i radost. Krajem godine ciklus kasni. Eto, stvari se razvijaju baš kako treba. Trudnoća u pravi čas! Ja 33 godine on 35. Nikad bolje vreme za sve. Proživeli, videli, putovali, upoznali se, venčali se. To je to. U ranoj fazi-spontani. Prvi udarac života. Neuspeh koji te pogodi do srži i uništi deo tebe. Nastavljam dalje jer ne mogu da ne živim dalje. Teško je ali čovek je ko životinja-svašta može da izdrži. Počinjem sa ispitivanjima. Mnogo odlazaka kod lekara, ispitivanja, česti susreti sa ginekološkim stolom, razna tumačenja i doktor konstatuje da se opustimo i nastavimo sa radovima. Sad je vreme za bebe. Posle samo mesec dana od dozvole lekara-opet ciklus kasni. Pa mi smo pobednici. Sad će biti sve kako treba. Potvrđena trudnoća, BetaHcg vrednost dovoljno visoka. Trudnoća je. Nema sumnje. Počinjem sa terapijom i neprekidno mazim svoj stomak u kome raste moj život, naš život. Ono što smo mi a to je ljubav. Odjednom iz sna me bude lekari. Odstranjen desni jajovod, vanmaterična i hitna operacija. Da li sam sve prespavala? Da li je ono sa terapijom i trudnoćom bio san? Gde je nestala naša ljubav? Naša beba? Posle operacije sve te boli a najviše duša. Ramišljam o godinama koje neumorno idu, prolaze. Vreme me guta. Nemam jajovod. Depresija me hvata i preko moje krvi se prenosi kao bolest kroz moje telo. Osećam je da je tu. Uvek prisutna. Jedino me njegov pogled vraća u život svaki put kad pomislim koliko je život surov i koliko boli donosi. Neizvesnost ostaje prisutna da tinja neprekidno, kao plamičak koji nikad neće posustati. Nesigurnost-da li ćemo ikad biti roditelji? Pa i ja želim da zagrlim svoju bebu! Čemu ova bol? Ipak, sve nade su poklonjene levom jajovodu i novim prirodnim radovima. Pa tolike žene su sa jednim jajovodom dobile dete! Uspeću i ja. A što ne bih? Što ne bismo? Novi list života-još jedna trudnoća i još jedna vanmaterična. Moj život gubi smisao jer je ovo borba sa vetrenjačama. Koliko čovek može da izdrži? Koliko boli je dosta? Koliko strpljenja mi treba za ovo? Bolnica, to strašno mesto. Ponovo se susrećemo. Neraskidiva veza. Otpuštena kući, opet bez bebe u stomaku sa knedlom u grlu. Ogorčena, puna bola i tuge. Ozleđena zauvek. Haos u glavi, pa ja nisam sposobna da rodim! Nisam kao sve! Zašto baš meni? I zašto baš ja? Da li me moje telo izdaje? Ili me je već izdalo? Koliko još mogu? Gde je ta snaga kad mi najviše treba? Čovek povrati snagu kad prođe vreme. Život te nauči da moraš da veruješ jer ti vera jedino ostaje. Dobiješ nadljudsku snagu, i dobiješ volju. Vratiš je. Pronađeš je negde duboko u sebi. Počinju procesu vantelesne oplodnje i to ide ovako: prva VTO, pozitivna betaHCG, još jedan neuspeh u ranoj fazi trudnoće i još jedan spontani pobačaj. Druga VTO, negativna betaHCG. Treća betaHCG – nula. Tačno nula. Ni manje ni više. Nula je nula. Nula ne donosi bebu. Sada mi je 45 godina i već deset godina borbe. Godine idu, kao što rekoh, ne zaustavljaju se. Vreme donosi nešto novo i ostavlja trag na ono što je bilo. Iscrpljeni jesmo ali ne želimo da odustanemo NIKADA, jer sreća mora da prati hrabre. Posle kiše mora da sine sunce. Na jesen sledi četvrta VTO – pa šta BOG da. ISCRPLJENOST was last modified: November 13th, 2019 by Sansa 0 komentara 61 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE NAŠE PALČICE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA