NAŠE VTO PRIČE NIJE BEBA IGRAČKA 10/09/2017 ,,Trudni ste. Javite se svom lekaru za dve nedelje.” Neplanirana, ali svakako ne i neželjena beba. Bila sam zbunjena, a i srećna. Ne gubim vreme i odmah odlazim do svoje doktorke. A tada, postadoh još više zbunjena.,,Ne vidi se ništa, kako je on video trudnoću?“. Doktorka odlučuje da sačekamo još malo, kontrola za nedelju dana. Nedelju dana čekanja. Napetost i nervoza zbog jedne izgovorene rečenice. U međuvremenu kreće bol u donjem delu stomaka, a onda i krvarenje. Brzinom svetlosti odlazim do Kliničkog centra. Pregledaju me razni – jedan, pa drugi, pa treći doktor. Krenuo je ciklus, trudnoće nije ni bilo. Greška lekara, video je neku “mrlju“ i odlučio da to proglasi trudnoćom! Pa nije beba mrlja! Nije beba igračka! Danas sam trudna – sutra nisam. Kako olako neko shvata stvaranje života. Kako olako neko izbriše postojanje života. Zahvaljujući toj takvoj “trudnoći” rešili smo da to i ostvarimo. Tada je počela naša borba koja traje već nešto više od pet godina. Zbog neredovnih ciklusa dobijam terapiju, koja treba da uredi ciklus i pomogne pri začeću. Poverenje ne gubim u lekara – zna ovaj šta radi. Nisam ja lekar, ne mešam se u posao nekom ko je godine proveo nad knjigom i ko je video ko zna koliko slučajeva, pacijenata, žena… I ponovo – greška. Nije znala, nije videla, nije proverila, nije bila sigurna… Na osnovu ultrazvuka i hormona nije videla policistične jajnike. Posle godinu dana, za mene izgubljenih, menjam lekara. Nove analize, nove dijagnoze, novi lekovi, ma sve ćemo iz početka. Sve novo! I dalje ništa. Prošla je još jedna godina. Godine lete, prosto ih ne osetiš i ne vidiš. Upućeni smo na odeljenje steriliteta. Sad još jednom sve ponovo da prođemo, malo je bilo borbe, malo je bilo analiza, ginekoloških pregleda, ultrazvukova… Još jednom nova terapija. Konačno dolazimo do toga da se ciklus, Bogu hvala, ovog puta uredio. Nije poput švajcarskog sata, više liči na našu železnicu, ali što je najvažnije, dođe. Prolaze još dve godine i i dalje nismo videli pozitivan tekst na trudnoću. Odlučujemo se konačno za vantelesnu oplodnju, dosta je čekanja. Godine prolaze, već mi je 31. a bebe nema. Krećemo sa sakupljanjem analiza i počinjemo sa komisijama, papirologijom, redovima, čekanjem. Posle četiri meseca kreće proces vantelesne oplodnje. Kratka šema stimulacije i nakon dve nedelje bockanja, dolazi na red i ona zadnja- stop injekcija. Na aspiraciji izvađeno čak 20 jajnih ćelija i nema hiperstimulacije. Sve se lepo odvija. Sreća, ushićenost. Sada čekamo poziv embriologa i konačan ishod. Koliko li beba imamo? Posle poziva – sreća. Čekamo peti dan, stanje blastocista, embrioni su odlični! I konačno stižemo i do kraja, do samog finala. Od 20 jajnih ćelija samo jedna nije oplođena. Oko 15 blastocisti. Vraćamo tri embriona i čekamo. Zbog praznika, test na trudnoću smo radili 9. dana od transfera. Molim se, neprekidno i bez stajanja – samo da uspe, zaslužili smo, dosta je bilo negativnih testova, patnje, analiza, tuge… BetaHCG – 142,5!! Zahvaljujem se Bogu na sreći koju nam je podario. Nažalost, kratko je trajala. Posle pet dana BetaHCG – 103 i ubrzo skroz pada. Biohemijska. Šta sad to znači? Zašto? Kako? Zbog čega? Hiljadu pitanja mi prolazi kroz glavu. Razočarenje, tuga, plač i bol. Bol koja nikako da stane. Posle nekog vremena nastavljamo. Oporavljeni. Spremni za nove borbe. Idemo dalje. Biće. Verujemo. Bog je veliki. Čuće i našu molitvu. Čekamo. Tekst napisala: Aleksandra Manojlović Kocić NIJE BEBA IGRAČKA was last modified: November 13th, 2019 by Sansa 0 komentara 25 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE NAŠE PALČICE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA