NOVOSTI IZ VTO SVETASVE ŠTO STE ŽELELI DA ZNATE O… INTRALIPIDNA INFUZIJA ZA IMUNOTERAPIJU – DA ILI NE? 18/05/2019 Aspekti imunološke povezanosti majke i ploda i dalje su misterija, iako je skorašnji napredak u molekularnoj biologiji rasvetlio neke od parametara koji učestvuju u unakrsnoj povezanosti između majke i ploda u toku implantacije. Atipično ispoljavanje glavnog histokompatibilnog kompleksa (MHC), specifična uloga nekih hormona i citokina, kao i vremenske i prostorne distribucije ćelija prirodnih ubica (natural kiler) u uterusu (uNK), predstavljaju suštinske parametre imunotolerancije između majke i ploda u toku implantacije. Iako je teško ispitati imuni odgovor majke i ploda, nenormalan imuni odgovor i neizbalansirani kompleksi citokina mogu biti povezani sa neplodnošću, neuspelim implantacijama nakon VTO, i ponavljajućim pobačajima. Pacijentkinje sa ponavljajućim neuspelim implantacijama treba da se testiraju na stečene i urođene trombofilije. Svakog pacijenta treba individualno proceniti i savetovati u vezi sa terapijom niskomolekularnim heparinom. Potvrđeno je da žene koje nemaju trombofilije nema svrhe tretirati sa niskomolekularnim heparinom, aspirinom ili kortikosteroidima. Ako su trombofilijski testovi normalni, pacijentkinje treba testirati na imunološke uzroke. Skorašnje studije ukazuju da povećanje procenta CD56 ćelija i NK citotoksičnost u perifernoj krvi mogu biti bitni uzročnici ponavljajućih pobačaja i neuspešnih VTO. Humani leukocitni antigen (HLA)-DQA1*0505 ili receptor sličan imunoglobulinu ubici (KIR) koji se ispoljava kod majke su u vezi sa ponavljajućim pobačajima ili ponavljajućim neuspešnim implantacijama i ako su abnormalni, pacijent može imati koristi od intravenskog primanja imunoglobulina (IVIg). Imunoglobulini su se pokazali kao uspešni u tretmanu ponavljajućih pobačaja i ponavljajućih neuspešnih implantacija kod žena sa povišenim antifosfolipidnim antitelima (APA) i/ili povećanom aktivnošću NK ćelija. Nije bilo razlike u ishodu trudnoće kod žena tretiranih intralipidima u odnosu na one tretirane intravenskim imunoglobulinima, a da su ranije imale neuspešne trudnoće ili povišene NK ćelije. Studije su pokazale da je sintetski preimplantacioni faktor (sPIF) jednako efektan u nižim dozama u inhibiciji NK ćelija nego intravenski gama immunoglobulin ili intralipidni tretman koji se trenutno koristi . sPIF nije još uvek komercijalno dostupan, ali intralipidne infuzije su dostupne globalno. Intralipid (IL) je sintetski produkt koji se sastoji od 10 % sojinog ulja, 1,2 % fosfolipida iz žumanceta, 2.25 % glicerina, i vode. Kada je indikovan, prima se 7–10 dana pre embrio transfera, i još jednom ako dođe do trudnoće kod žena kod kojih su povišene NK ćelije posledica autoimunih uzroka (antifosfolipidna antitela i/ili antitiroidna antitela). U slučaju neuspele implantacije usled aloimunskih uzroka (DQa i/HLA poklapanje između embriona i muškog partnera), isto važi, ali se intralipidna infuzija ponavlja u intervalima od 2 do 4 nedelje do 24 nedelje gestacije. Intralipidi koštaju oko deset puta manje od Imunoglobulina, oni nisu krvni produkt, i nemaju značajnih neželjenih efekata. Implantacija embriona i formiranje funkcionalne placente su kompleksni procesi koji zahtevaju veliki broj regulatornih mehanizama koji uključuju i ćelije embriona i majčine ćelije. Skoro je bitna uloga u ovom komplikovanom procesu dodeljena decidualnim stromalnim ćelijama (DSCs) i trofoblastima. Implantacija je dakle proces koji uključuje biohemijske promene kao okidač za decidualne stromalne ćelije da produkuju brojne faktore odgovorne za implantaciju i indukciju imunotolerancije majčinog imunog sistema. Celokupni imuni sistem majke prelazi u tolerantno funkcionalno stanje, što je preduslov za uspešno održavanje trudnoće. NK ćelije su limfociti koji cirkulišu u perifernoj krvi i napadaju i ubijaju target ćelije, imune ćelije imaju iste fenotipske karekteristike ali su manje ubitačne za endometrijum i implantaciju. Funkcija NK ćelija nije poznata ali se pretpostavlja da imaju ulogu u placentaciji i korespodenciji sa drugim faktorima decidue i pomažu invaziju trofoblastnih ćelija. Pošto se smatra da su neobjašnjiva ženska neplodnost, kao i ponavljajući spontani pobačaji i neuspešne implantacije, povezani sa patološkim mehanizmima imunotolerancije majki, studija Miko i saradnici su se fokusirali na analizu imunog profila kandidata za VTO. Tokom ovog kratkog vremenskog perioda u toku VTO procedure, žene sa neuspelim VTO-om imale su nepovoljne Th1-orijentisane promene NK i NKT-sličnih ćelija. Sve imunoterapije u suštini ciljaju uNK i / ili NK ćelije periferne krvi kod žena sa rekurentnim neuspešnim trudnoćama. Priča je započeta krajem devedesetih i početkom 2000-ih sa terapijom imunizacije očevim limfocitima (LIT). Dvanaest pacijentkinja sa ponavljajućim pobačajima tretirano je sa vakcinom sa očinskim limfocitima tri puta tokom perioda od 12-14 nedelja. Nalazi studije sugerišu da promena Th1-dominantnog ka Th2-dominantnom statusu vakcinacijom može igrati važnu ulogu u održavanju uspešnih trudnoća. In vitro ispitivanja su otkrila sposobnost intralipida da suprimiraju NK citotoksičnost. Dokazi i na životinjskim i na humanim studijama sugerišu da intralipid primenjen intravenski može doprineti implantaciji i održavanju trudnoće kada pacijent ima abnormalni nivo ili funkciju NK ćelija. Prevalenca APA (antifosfolipidna antitela) bila je ista kod žena sa dijagnozom neobjašnjive neplodnosti, ponavljajućih neuspešnih implantacija i ponavljajućih pobačaja. Heparin i aspirin su uspešni u lečenju povišenih APA kod žena sa rekurentnim pobačajima, ali ne i sa rekurentnim neuspešnim implantacijama. Imunoglobulin (IVIg) je bio uspešan u lečenju rekurentnog spontanog pobačaja i ponavljajućih neuspešnih implantacija kod žena sa povećanom aktivnošću APA i / ili NK ćelija. Kada su ishodi trudnoća kod žena tretiranih intralipidom sa anamnezom reproduktivnog neuspeha i povišene citotoksičnosti NK ćelija upoređeni sa ženama koje su primale imunoglobulin, nije bilo razlika. Autori su zaključili da imunoterapija za lečenje reproduktivnih poremećaja povećava šanse za uspešan ishod trudnoće, ali samo kod žena koje pokazuju abnormalne imunološke faktore rizika.S druge strane, ne postoje imunološke studije koje bi mogle utvrditi da li žena treba imuno supresiju. Najbolji način odlučivanja je anamneza; što više pobačaja bez ikakvog drugog prepoznatljivog uzroka, veća je verovatnoća da će pasivna imunoterapija biti korisna. Nema dovoljno postojećih dokaza da je intralipidna terapija efikasan tretman za žene koje prolaze kroz ponovljene neuspešne implantacije. Istraživači su u svom radu zaključili da su odgovarajuće kontrolisane, opsežne, potvrdne studije neophodne za dokazivanje efikasnosti intralipida pre nego što se mogu preporučiti za rutinsku upotrebu. Ukoliko imate bilo koje pitanje možete kontaktirati Centar za vantelesnu oplodnju na 0800 333 030 ili direktno Udruženje Šansa za roditeljstvo na 061/624-5224. Izvor: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ INTRALIPIDNA INFUZIJA ZA IMUNOTERAPIJU – DA ILI NE? was last modified: October 3rd, 2020 by Miroslava 0 komentara 3 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... ZAŠTO VTO NE USPEVA? SPISAK KLINIKA KOJE MOŽETE ODABRATI PREKO RFZO-A... PROBLEM O KOM SE RETKO GOVORI –... POTVRĐENO: MUŠKARCI SA FIZIČKI ZAHTEVNIM POSLOVIMA IMAJU... DA LI ZAJEDNIČKI TRANSFER DOBROG I LOŠIJEG... NAJMANJE 12 MILIONA BEBA ROĐENO OD PRVE... UPOTREBA IMUNOTERAPIJE KOD ŽENA S NEUSPELOM IMPLANTACIJOM U VELIKOJ BRITANIJI ROĐENA PRVA BEBA SA... NOVO ISTRAŽIVANJE: 5 RAZLOGA ZBOG KOJIH NAGLO... HOLISTIČKI PRISTUP VANTELESNOJ OPLODNJI I PRIPREMI ZA... RIZICI I POSLEDICE HPV-a HIRURŠKO LEČENJE GOJAZNOSTI DAJE REZULTATE U LEČENJU... KRIOEMBRIOTRANSFER O TROŠKU REPUBLIČKOG FONDA ZA ZDRAVSTVENO... KAKO IZGLEDA ASPIRACIJA JAJNIH ĆELIJA INSULINSKA REZISTENCIJA I INFERTILITET – ISTINE I...