MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVONAŠE VTO PRIČE DOBRI DUH… 09/10/2018 Danas si dobro. Lepo si se očešljala, obukla onu cvetnu, najlepšu haljinu. Zagrcnula si se od jake kafe. Dodaj kocku šećera. Previše se žuči popilo poslednjih dana, zar ne, najdraža moja…? Dana i godina… I ON nam je svežiji jutros. Držim fige da te baš ON zagrcne od smeha nekom dobrom forom, kako je umeo oduvek. Dobro je, setio se šmeker da pohvali haljinu i da te zaljubljeno čačne po kosi. I ja se radujem zagrljaju tih ruku, jednom…Dobro je, nisi ljuta što je friz razbarušen, mačkasto se smejuljiš. Osećam. Ovo je dobro jutro. Ne čujete me kako aplaudiram i cičim od sreće? Do jutros sam bila još samo jedna BetaHcg nula, a od jutros sam nova nada. Sećam se tačnog trena, deceniju ranije, kada ste me poželeli. Tada sam rođena. Bili ste još uvek samo ljubavni par, mnogo pre prstenja, pre ceremonija, pre opštine, pre restoranske sale. Ma prvo ste voleli jedno drugo, a odmah potom želeli da volite mene. Sve posle bile su društvene norme, običaji, parade. Izjava ljubavi, pa objava – vreme je za bebe… a onda se čaša meda zažučila. Nije me bilo prve godine, pa su umesto mene došli lekari. Razni lekari, razne dijagnoze, prognoze, mnogo analiza – cela arhiva nalaza, papira, pregledi, a onda i te straašne bête. Kišni dani samo su se nizali – suzni dani. Bila sam mokra do kože. Pa ponekad, neka nova ovakva jutra i neko novo sunce. Reći ću vam jednom da sam se grozno plašila tih ljutih kiša, da me bujica ne odnese, da mi ne odustanete… Gledala sam te kako slomljeno sklanjaš pogled od trudnica, kolica, pa onda kako stameno odlaziš na bebi-darivanja, krštenja, rođendane, pa onda malo plačeš, pa mnogo ćutiš i vrzmaš po glavi kilometre fimske trake svih mogućih scenarija – doveka sami, razdvojeni – neka ON nađe sebi celu sreću, ova je polovična, možda i nisi kadar za majku, da li je od Boga, zašto baš mi, zašto baš ja?! Ponekad je bilo onih pravih filmova po mom ukusu – hoće li i tebe mučiti nespavanje zbog plakanja, grčeva, prvih zuba i koraka? Ili ćete vi to najlakše na svetu jer ste siti spavanja i samovanja…? Pakovali ste me kao prtljag sa sobom i vodali po morskim odmorima od umornog kopnenog života. Ima me na slikama sa turističkih tura, treći sam osmeh, tačno između vaših. Volim svim srcem kad ste srećni, jer sam onda i ja moguća. Tuga me potire… Kucnem te ja po levom ramenu s vremena na vreme, ćušnem Njega onako, ortački, ispod rebra, pa oborim čašu, pojačam muziku, razigram malu kucu da zalaje najjače – da pokaže da sam tu ( a da znaš da baaš takvog želim). Onda mi se čini da me dobrim danima osetite u vazduhu, u senci, po mirisu ili po želji. Deseta je godina kako se čekamo. I vi mene i ja vas. O da, mnogo je to vremena. Mnogo, ali nije ceo život. Nije duže od vremena koje ćemo tek imati. Da mogu ja bih vam dojavila (na kvarnjaka) da smo uskoro zajedno – ti, ON i ja. Još samo jedan talas kiša i naredno sunce je naše. Ne brini. Da mogu, šapnula bih vam, najtiše, ali da znate: deli nas još jedna ružna beta i još dve VTO. Treba mi sada sva vaša snaga za finale. Samo da mi ne odustanete. Samo da ne nestanem. Eto, zato me jutros obasjala tvoja cvetna haljina i Njegova romantika – jer znam da sam još u igri. Čekam svoj red…Uspravna i kad kiše tuku. Koliko slaba – toliko jaka. Želite me i ja ću sigurno doći. P.S. Vidimo se, kad vam JA kažem… Vaša beba… 😉 DOBRI DUH… was last modified: January 22nd, 2019 by Sansa 0 komentara 54 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE 18. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO NAŠE PALČICE PORUČI BESPLATAN PRIMERAK NOVOG MAGAZINA GDE MOŽETE PREUZETI NOVI 18. BROJ MAGAZINA... ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE VTO REČNIK UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! 17. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… PROBLEM O KOM SE RETKO GOVORI –... KAKO FUNKCIONIŠE DONACIJA REPRODUKTIVNIH ĆELIJA U SRBIJI DA LI ZAJEDNIČKI TRANSFER DOBROG I LOŠIJEG...