NOVOSTI IZ VTO SVETASVE ŠTO STE ŽELELI DA ZNATE O…U FOKUSU INTERESOVANJAVESTI SEKSUALNO PRENOSIVE BOLESTI 12/08/2020 Više od milion seksualno prenosivih infekcija svakodnevno se otkrije širom sveta. Svake godine se otkrije 376 miliona inficiranih jednom od ove 4 infekcije: hlamidija, gonoreja, sifilis i trihomonijaza. Seksualno prenosive infekcije itekako mogu uticati na neplodnost i lečenje. Procenjuje se da više od 500 miliona ljudi ima genitalnu infekciju virusom herpes simpleksa (HSV). Više od 290 miliona žena ima infekciju humanim papiloma virusima (HPV). Većina ljudi nema simptome ili ima samo blage simptome koji možda neće biti prepoznati kao simptom seksualno prenosive infekcije. Infekcija poput HSV tipa 2 i sifilis mogu povećati rizik od zaraze HIV-om. 988 000 trudnica zaraženo je sifilisom u 2016. godini, što je rezultiralo sa preko 350 000 negativnih ishoda rođenja, uključujući 200 000 mrtvorođenih beba i smrti novorođenčadi. U nekim slučajevima, ove infekcije mogu imati ozbiljne posledice po reproduktivno zdravlje mimo neposrednog uticaja same infekcije (npr. neplodnost ili prenošenje sa majke na dete). Neka istraživanja pokazuju pojavu visoke otpornosti kada je lečenje u pitanju. Otpornost na lekove, posebno kod gonoreje, glavna je pretnja za smanjenje širenja infekcija širom sveta. Poznato je da se preko 30 različitih bakterija, virusa i parazita prenosi seksualnim kontaktom. Osam ovih patogena povezano je sa najvećom učestalošću polno prenosivih bolesti. Od ovih 8 infekcija, četiri su trenutno izlečive: sifilis, gonoreja, hlamidija i trihomonijaza. Ostala 4 su virusne infekcije koje su neizlečive: hepatitis B, virus herpes simpleksa (HSV ili herpes), HIV i humani papiloma virus (HPV). Simptomi ili bolesti usled neizlečive virusne infekcije mogu se smanjiti ili modifikovati lečenjem. Seksualno prenosive infekcije se šire uglavnom seksualnim kontaktom, uključujući vaginalni, analni i oralni seks. Neke seksualne infekcije mogu se širiti i neseksualnim sredstvima kao što su krv ili krvni proizvodi. Mnoge infekcije – uključujući sifilis, hepatitis B, HIV, hlamidiju, gonoreju, herpes i HPV – takođe se mogu preneti sa majke na dete tokom trudnoće i porođaja. Osoba može imati seksualno prenosivu infekciju bez očiglednih simptoma bolesti. Uobičajeni simptomi uključuju vaginalni iscjedak, iscjedak iz uretre ili peckanje kod muškaraca, genitalne čireve i bol u stomaku. Seksualno prenove infekcije imaju dubok uticaj na seksualno i reproduktivno zdravlje širom sveta. Tokom 2016. godine Svetska zdravstvena organizacija je otkrila 376 miliona novoinficiranih sa jednom infekcijom od ove 4: hlamidija (127 miliona), gonoreja (87 miliona), sifilis (6,3 miliona) i trihomonijaza (156 miliona). Više od 500 miliona ljudi živi sa genitalnom HSV (herpes) infekcijom, a oko 300 miliona žena ima HPV infekciju koja je glavni uzrok raka grlića materice. Procenjuje se da u svetu globalno živi 240 miliona ljudi sa hroničnim hepatitisom B. Vakcinacijom se mogu sprečiti infekcije protiv HPV-a i hepatitisa B. Seksualno prenosive bolesti mogu imati ozbiljne posledice, i to kad se izuzme neposredan uticaj koji sama infekcija ima. Infekcije, poput herpesa i sifilisa mogu povećati rizik od infekcije HIV-om trostruko ili više. Prenos infekcije sa majke na dete može rezultirati mrtvorodjenjem, neonatalnom smrću, malom težinom i prevremenim porođajem, sepsom, pneumonijom, neonatalnim konjuktivitisom i urođenim deformitetima. Procjenjuje se da je oko 1 milion trudnica imalo aktivni sifilis u 2016. godini, što je rezultiralo sa preko 350 000 negativnih ishoda rođenja, od čega se kod 200 000 slučajeva desilo mrtvorođenje ili neonatalna smrt. HPV infekcija uzrokuje 570 000 slučajeva raka grlića materice i preko 300 000 smrti od raka grlića materice svake godine. Seksulano prenosive bolesti, poput gonoreje i hlamidije glavni su uzroci karlične upalne bolesti (PID) i neplodnosti kod žena. Prevencija Prevencija u borbi protiv seksualno prenosivih bolesti ima veliku ulogu. Oni uključuje: sveobuhvatno seksualno obrazovanje, savetovanje pre i posle testiranja o seksualno prenosivoj infekciji; sigurnije savetovanje o seksu / smanjenju rizika, promocija kondoma; prevencija usmjerena na ključnu populaciju, poput seksualnih radnika, muškaraca koji imaju seks sa muškarcima i ljudi koji koriste drogu; i obrazovanje i savetovanje o prevenciji seksualno prenosivih bolesti prilagođeno potrebama adolescenata. Pored toga, savetovanje može poboljšati sposobnost ljudi da prepoznaju simptome infekcija i povećati verovatnoću da će tražiti negu ili podstaći seksualnog partnera da to učini. Nažalost, nedostatak javne svesti, nedostatak obuke zdravstvenih radnika i dugogodišnja, široko rasprostranjena stigma oko ovih infekcija ostaju prepreke većoj i efikasnijoj upotrebi ovih intervencija. Efikasna zaštita Kada se pravilno i dosledno koriste, kondomi nude jedan od najefikasnijih metoda zaštite od seksualno prenosivih bolesti, uključujući HIV. Ženski kondomi su efikasni i sigurni, ali se u ne koriste tako široko kao muški kondomi. Dijagnoza Precizni dijagnostički testovi za seksulano prenosive bolesti se veoma koriste u zemljama koje nisu ekonomski nestabilne. Ovo je posebno korisno u dijagnostici asimptomatske infekcije. Međutim, u zemljama sa niskim i srednjim prihodima dijagnostički testovi uglavnom nisu dostupni. Tamo gde je dostupno testiranje, često je skupo i nepristupačno; a pacijenti često moraju dugo čekati da bi dobili rezultate. Kao rezultat toga, praćenje ne može biti relevantno i nega ili lečenje mogu biti nepotpuni. Jedini jeftini, brzi testovi koji su trenutno dostupni su na sifilis i HIV. Brzi test na sifilis se već koristi u nekim institucijama uz ograničene resurse. Nije dostupan brzi dvostruki test na HIV / sifilis, pri kom se osoba može testirati na HIV i sifilis iz jednog štapića i upotrebom jednog kertridža za testiranje. Ovi testovi su tačni, mogu da daju rezultate za 15 do 20 minuta i lako se koriste uz minimalni trening. Istraživanja su pokazala je da brzi testovi na sifilis mogu i najčešće se koriste kod testiranja trudnica. Ipak, potrebni su povećani napori u većini zemalja u razvoju kako bi se osiguralo da sve trudnice budu podvrgnute testu na sifilis. Nekoliko brzih testova za druge seksualno prenosive infekcije su u fazi izrade i mogu poboljšati dijagnostiku i tretman, posebno u okruženjima koja su ograničena na resurse. Lečenje Trenutno je efikasno lečenje dostupno za nekoliko infekcija. Tri bakterijske (hlamidija, gonoreja i sifilis) i jedna parazitska infekcija (trihomonijaza) se uglavnom leče postojećim, efikasnim režimima jednokratne doze antibiotika. Za herpes i HIV, najefikasniji dostupni lekovi su antivirusi koji mogu modulirati tok bolesti, iako ne mogu da izleče bolest. Za hepatitis B antivirusni lekovi mogu pomoći u borbi protiv virusa i usporavaju oštećenje jetre. Antimikrobna rezistencija (AMR) posebno gonoreje na antibiotike, naglo se povećala poslednjih godina i smanjila je mogućnosti lečenja. Trenutni gonokokni AMR nadzorni program pokazao je visoke stope otpornosti na hinolone, povećavajući otpornost na azitromicin i nastalu rezistenciju cefalosporina proširenog spektra. Pojava smanjene osetljivosti na gonoreju na cefalosporine proširenog spektra, zajedno sa AMR-om koji je već pokazan na peniciline, sulfonamide, tetracikline, kinolone i makrolide, čini gonoreju organizmom otpornim na više lekova. Antimikrobna rezistencija za druge seksualno prenosive bolesti, mada ređe, postoje, što čini prevenciju i brzo lečenje kritičnim. Trenutni napori na suzbijanju širenja seksualno prenosivih bolesti nisu dovoljni. Promena ponašanja je složena, uprkos značajnim naporima da se identifikuju jednostavne intervencije koje mogu umanjiti rizično seksualno ponašanje, promena ponašanja ostaje složen izazov. Istraživanje je pokazalo potrebu da se usredsredimo na pažljivo definisanu populaciju, široko se konsultujemo sa identifikovanom ciljnom populacijom i uključimo ih u dizajn, implementaciju i procenu. Zdravstvene usluge skrininga i lečenja seksualno prenosivih bolesti ostaju slabe. Ljudi koji traže skrining i tretman za lečenje suočavaju se sa brojnim problemima. To uključuje ograničene resurse, stigmatizaciju, loš kvalitet usluga i malo ili nimalo praćenje seksualnih partnera. U mnogim zemljama se ove usluge pružaju odvojeno i nisu dostupne u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, planiranju porodice i drugim rutinskim zdravstvenim uslugama. U mnogim sredinama službe često nisu u stanju da obezbede skrining za asimptomatske infekcije, nedostaje im obučeno osoblje, laboratorijski kapacitet i adekvatna nabavka odgovarajućih lekova. Marginalizovano stanovništvo sa najvišom stopom inficiranih – kao što su seksualni radnici, muškarci koji imaju seks sa muškarcima, ljudi koji ubrizgavaju drogu, zatvorenici, mobilna populacija i adolescenti – često nemaju pristup odgovarajućim zdravstvenim uslugama. IZVOR: https://www.who.int SEKSUALNO PRENOSIVE BOLESTI was last modified: December 11th, 2020 by Dragana 0 komentara 3 Facebook Twitter Google + Pinterest Dragana MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BESPLATNA RADIONICA SA KONSULTACIJAMA – ŠTA RADITI... RADIONICA – ŠTA RADITI NAKON NEUSPELIH TRANSFERA? LOKALNE SAMOUPRAVE – FINANSIRANJE VTO – 2024 ŠTA VAS OČEKUJE NAKON EMBRIOTRANSFERA KAKO POVEĆATI FAMOZNI AMH – STUDIJA DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE DA LI STE DOŽIVELI POBAČAJ?