Ako izuzmem sve komunikacije uspostavljene preko Šanse, u poslednjih par meseci vrlo često sa ljudima iz svog okruženja govorim o tome šta ih je (po)remetilo na putu ka potomstvu. Da, prelazili smo sve one teme – od suplementacije, preko opuštanja, do godina i mogućnosti… Negde u dubini, svesni ili nesvesni svojih šansi, prihvatamo činjenicu da je uspešnost vantelesne oplodnje 30%. Da, teško je reći da nas čeka nešto što ima preostalih 70% šansi da ne uspe, ali opet, nekako je najbolnije ako usput izgubimo POVERENJE.
Znam, zvuči neverovatno i onome ko čita verovatno i konfuzno da, kada želiš dete, važnu ulogu ima poverenje. Ali, ako zastanemo i pogledamo iz svog ugla, zagrebemo iz svoje duše, shvatićemo… Teško je kada partner izneveri očekivanja, ne pruži adekvatnu podršku, neretko izgubi interesovanje i za proceduru, i za svoju partnerku, koja grebe ka cilju, ne bi li se poslednjim atomima snage izborila da dobije ono što najviše želi – svoje dete! Možete li zamisliti kako se osećala moja prijateljica koja nema partnera, a koja je odlučila da pokuša da se sama ostvari kao mama (svesna i svojih kvaliteta, ali i godina i mogućnosti), kada se susrela sa osudom najbližih, u čiju je podršku verovala? Sada je malo jasnije, zar ne?
Kada počnu šuškanja po ćoškovima, na porodičnim i prijateljskim okupljanjima, kada se nakupe nepoželjni saveti i komentari, u vodu padaju sve nade i očekivanja, a bude se sumnje i strahovi – gubi se poverenje, izostaje vera… Vera u uspeh, vera u dobar izbor, vera u sebe… Nepoverenje utiče na raspoloženje, uništava samopouzdanje… U redu, nećemo reći da utiče na uspeh, ali svakako da ne pogoduje psihološkom vrtlogu u kom se već nalazimo, svesni neizvesnosti samog ishoda našeg životnog iščekivanja.
Jedna situacija vuče drugu… Svu veru ulijemo u lekara koji se ne pojavi na samom transferu ili u kliniku koja je promenila vlasnika i ne javlja se na telefon onima koji su joj poklonili poverenje… Odlažemo proceduru, budimo strahove, postavljamo nova pitanja – ŠTA I KAKO DALJE? Razmišlja li neko o tim malim i velikim stvarima, veoma važnim onima koji se bore za svoje najvažnije?
Misli li iko koliko rana grebu bespotrebna pitanja, besmisleni saveti ili preporuka koju nismo tražili? Znamo, mnogo toga proizilazi iz dobre namere, ali je takav put pogrešan. Budite tu za svoje prijatelje tako što ćete ih podržati, makar i tišinom. Ne zapitkujte ih, ne komentarišite sa strane, neka poverenje bude spona koja vas spaja i verujte, ako im treba pomoć, tražiće je. Svako ima svoj izbor, izbor od životne važnosti i pustite ga da sam izabere. Podržite tu odluku kakva god ona bila – da odustane, okuša sreću uz pomoć donacije ili usvoji dete… Ne, ne znate kako biste vi na njihovom mestu jer nikada tu niste bili.
Dragi lekari, strpljivo i hrabro bodrite svoje pacijente! Možda su oni za vas nekada samo ime i prezime iz mnogobrojnih medicinskih evidencija, ali za njih ste vi neko ko ih čvrsto drži za ruku, pokušavajući drugom da se domognu svog deteta. Dragi borci, verujte u sebe! Znam da smo to mnogo puta rekli, ali samo vera vodi do uspeha!
Autorka: Marijana Arizanović, Šansa za Roditeljstvo
Izvor: MAGAZIN ŠANSA – 17. BROJ