NAŠE VTO PRIČEUSVAJANJE NAŠI PRVI KORACI KA USVAJANJU 20/01/2023 Jednom sam već ranije ozbiljno razmišljala o usvajanju, kada nismo imali našu ćerku. Išli smo i na razgovor u Centar za socijalni rad, razmišljali o prikupljanju dokumentacije, ali odluka zaista nije bila zrela i nismo nastavili tu proceduru… Posvetili smo se lečenju steriliteta i iz trećeg pokušaja vantelesne oplodnje dobili devojčicu Mariju. Marija je rasla, a sa njom i želja da proširimo porodicu, pa smo se vratili razmišljanju o usvajanju deteta. Jednostavno, ta ideja je ostajala u nama i pored rađanja deteta i svega lepog što beba donosi. Čini mi se da je naša davna želja samo sazrevala i nadograđivala se, pa je sada došla i na red za realizaciju. Tokom 2022. godine smo moj suprug Aleksandar i ja intenzivno razgovarali o tome da bismo mogli da nastavimo sa naporima da konačno donesemo odluku o usvajanju. Razmišljali smo dosta dugo, a sve u želji da budemo sigurni u odluku i da budemo nepokolebljivi kada rešimo da se uputimo ka toj proceduri. Proširenje porodice još jednim detetom, konkretno još jednom devojčicom, bila je tema koja je postala sve češći predmet našeg razgovora i razvijali smo planove i ideje kako će sve izgledati i kada ćemo sve to zaokružiti i ostvariti. Konačno smo u oktobru mesecu prošle godine napravili spisak dokumenata i iskrena da budem, skupili smo ih za bukvalno 3 radna dana. Otišli smo na lekarske i psihijatrijske preglede, to je bilo zaista gotovo u jednom danu. Nakon toga smo u jednom danu posetili nadležne sudske ustanove i preuzeli uverenja da nismo potpuno ili delimično lišeni roditeljskog prava i uverenja da se protiv nas ne vodi istraga. Ovu dokumentaciju bilo je potrebno da oboje pripremimo i izgleda da smo imali sreće jer nam je izdata u istom danu 🙂 U narednom danu usledila je priprema fotokopija ličnih karata, preuzimanje potvrda o zaposlenju i primanjima na našim poslovima nakon čega smo se prepustili pisanju Zahteva za usvojenje, koji je jako važan dokument. Taj papir zapravo temeljno predstavlja nas, buduće usvojitelje i opisuje neke naše osnovne karakteristike, dovoljne da se oceni da li možemo da postanemo roditelji deteta koje tamo negde čeka baš nas. Kao što mi, sa nadom i nestrpljenjem, čekamo našu drugu devojčicu. Zahtevu smo se posvetili temeljno. Najpre smo napisali osnovne kontakt podatke, a nakon toga jedan duži deo o samoj želji da usvojimo dete. Objasnili smo da želimo da imamo dvoje dece i da je usvajanje još jedna kruna našeg zajedničkog života i braka. Prema deci bez roditeljskog staranja imamo posebne emocije, s obzirom da je Aleksandar proveo 7 godina detinjstva u Domu za nezbrinutu decu i od malena ga ta tema posebno zanima i emotivno dodiruje. Sve te ogoljene i iskrene emocije pokušali smo da (bez suza) spakujemo na jedan papir u nadi da će nam baš one pomoći da ponovo postanemo roditelji. Zahtev je dobio formu i emociju koja je stala na 3 papira u elektronskom dokumentu. Jednostavno, sa manje materijala je sve to nemoguće opisati. U jednom delu Zahteva smo objasnili i gde i sa kim živimo, ko sve čini našu porodicu i na koji način funkcionišemo. Ukratko smo opisali naš život od detinjstva do sada, objasnili neke detalje vezane za primarnu porodicu, roditelje, braću, sestre… To su bila tri administrativna dana i nije nam bilo problematično da prikupimo dokumentaciju, jer nam je ipak odluka da usvojimo dete bila važna i svakako nam je oduzela mnogo više vremena, nego priprema same papirologije za koju mnogi brinu da je preopširna. Nekako, svi uvek imamo barijere i strahove kada je birokratija u pitanju, pogotovo kada je o usvajanju reč. Zato smo i želeli da podelimo svoje iskustvo i olakšamo nečiju, već dovoljno tešku odluku. Potpisan zahtev u dva primerka sa ostalom dokumentacijom sam svečano poređala u fasciklu i odnela narednog dana u Centar za socijalni rad na opštini Palilula u Beogradu, jer na toj opštini živimo. Sećam se da je taj događaj bio toliko veliki i svečan za nas, da sam proslavila i sa saradnicama u kancelariji. Predali smo papire za usvajanje!!! Tako velika odluka! Za korak smo bliže našoj devojčici. Nakon toga smo mogli samo da čekamo prvi poziv, a čekali smo ga dva puna meseca jer je stigla Nova godina i Božić, kao i ostali praznici kada je bilo dosta neradnih dana. Negde sredinom januara smo dobili poziv, odnosno Aleksandar je dobio telefonski poziv, u kom su nas obavestili da će uskoro uslediti poziv da dođemo u Centar za socijalni rad na prvi razgovor i tom prilikom je najavljeno da bi obuka mogla da počne u mesecu februaru u susednoj opštini Zvezdara. Osetili smo se kao da smo za korak bliži… Da ćemo dobiti još jednu ćerku, a Marija sestru kojoj se već toliko raduje. Iako ima četiri godine, potrudili smo se da joj objasnimo situaciju u kojoj će se naći i dovoljno približimo činjenicu da će uskoro (nadamo se) u naš dom stići još jedna devojčica. Njeno uzbuđenje je toliko da već pakuje igračkice koje će joj pokloniti i planira kojih će se sve igara igrati. Presrećna je što će, kao i njeni rođaci ili drugari iz vrtića, konačno imati sestru. Zajedno sa Marijom, i mi ostali u porodici, kao i u familiji i među bliskim prijateljima, ostajemo da čekamo našu devojčicu 🙂 Nastaviće se… Danas je 20. januar 2023. godine. Autorka: Dragana Krstić NAŠI PRVI KORACI KA USVAJANJU was last modified: November 8th, 2023 by Marijana Arizanović 0 komentara 24 Facebook Twitter Google + Pinterest Marijana Arizanović MOŽDA TE ZANIMA I OVO... NAŠE PALČICE DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE PRVO ISKUSTVENO DRUŽENJE U SAVETOVALIŠTU ZA USVAJANJE OTVORENO PRVO SAVETOVALIŠTE ZA USVAJANJE 60 SEKUNDI UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! DOKUMENTA ZA USVAJANJE OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE