NAŠE VTO PRIČENOVOSTI IZ VTO SVETA KAŽEM – NE VTO !! 31/03/2019 Ležeći na pokretnom krevetu i gledajući u fluorescentna svetla bolnice, znala sam: ovo nije način kako želim da zatrudnim. Ništa se još nije dogodilo. Čekala sam da obavim HSG proceduru kojom bih proverila da li su moji jajovodi zapušeni. Bila sam prilično sigurna da nisu zapušeni, kao što sam rekla ginekologu nedelju dana ranije, kada je tražila da obavim ovu proceduru. Nisam imala nijedan od simptoma zapušenih jajovoda, kao što je bol u karlici ili bolne menstruacije. Složila se, ali je rekla da je HSG neizbežan ako sam ikada želela obaviti VTO, ili čak razgovarati sa lekarom o tome da pokušam. Već sam uzimala hormone kako bi stimulisala proizvodnju jajnih ćelija i pokušala inseminaciju, ali nije bilo uspeha. Nisam bila sigurna da imam snage da izdržim VTO, sve injekcije, novac, posete lekara i neizvesnost koju bi to uključivalo. Ali takođe nisam imala luksuz da odbacim VTO samo zato što me je ideja odbijala. Imala sam 41 godinu, a VTO je ono što radite kada imate 41 godinu i kada ne možete zatrudneti. Prema rečima mog doktora, na VTO se ne ide dok se ne eliminišu prvi razlozi neplodnosti. Ako su fibroidi (ne-kancerozni rast materice) problem, na primer, njihovo uklanjanje može učiniti VTO nepotrebnim. Uradili smo sve na kontrolnoj listi, osim HSG-a, uključujući krvnu analizu i fibroidnu proveru za mene, kao i spermogram za mog muža. Sve je izgledalo dobro “za naše godine”, rekli su nam doktori, koristeći bolnu pretpostavku koju sam čula toliko puta u narednim nedeljama. Nisam bila tako naivna da mislim da ću magično zatrudneti posle 40. godine samo tako što ću prestati da koristim kontracepciju. Ali negde duboko, držala sam se te mogućnosti. Uostalom, ja sam bila jedna polovina zdravog para: vežbam jogu, veganka sam. Čula sam dovoljno ohrabrujućih priča da je potrebno da posejem seme optimizma. Moj ginekolog mi je pričao o 43-godišnjoj pacijentkinji kojoj se desila neplanirana trudnoća. Jedna druga je pak postala majka u 50. godini, o ovome se pisalo i u novinama: ,,Da li su pedesete nove četrdesete za majčinstvo?” (Odgovor je ne.) Ova žena nije javno govorila o detaljima, ali stručnjaci za reprodukciju su se složili da njena trudnoća ne bi bila moguća bez VTO i donirane jajne ćelije. Eto tako stoje stvari. Činjenica da nisam mogla da zatrudnim učinila je da na neko vreme potonem. Provela sam prethodne dve decenije trudeći se da ne zatrudnim, da budem pažljiva u kontroli rađanja. U stvarnosti, nisam znala da bilo ko mojih godina ima neplaniranu trudnoću. Upravo suprotno – prijatelji koji su hteli decu vodili su teške bitke protiv biologije koje su ih strpale u dugove od nekoliko desetina hiljada evra. Neki su se suočili sa pobačajima. Drugi nikada nisu zatrudneli. U početku, žene koje sam poznavala obično su pružale nadu, podstaknute klinikama koje su se hvalile preteranom stopom uspeha. Onda su došli do teškog zaključka – da je stvarno, stvarno, teško zatrudneti posle 40.godine, posebno sa vašim jajnim ćelijama. VTO je najčešći tip asistirane reproduktivne tehnologije, termin za tretmane neplodnosti koji uključuju uklanjanje ili rukovanje ženskim jajnim ćelijama. Smatra se relativno sigurnom procedurom, ali i dalje postoje rizici. U retkim slučajevima, žene razvijaju sindrom hiperstimulacije jajnika nakon uzimanja hormonske terapije, što dovodi do krvnih ugrušaka i otkazivanja bubrega. I dok stope uspeha VTO zavise od različitih faktora, starost žene je jedna od najvažnijih. Žene mlađe od 35 godina imaju mnogo veće šanse za uspešnu trudnoću. Sa 41 procenat nikako nije isti. Provela sam svoje dvadesete i rane 30-te gradeći karijeru i uglavnom uživajući u životu. Nisam bila spremna da osnujem porodicu, a to se nije promenilo dok nisam srela svog muža u 36-toj godini. Nekoliko godina kasnije počeli smo da radimo na bebi. Nisam se osećala starom, ali u smislu plodnosti osećala sam se starom. Postalo je očigledno da prirodno začeće nije opcija. Naš prvobitni plan – “hajde da vidimo da li će se desiti ” – pretvorio se u razarajuće razočarenje iz meseca u mesec. Čak i sada, nekoliko godina kasnije, još uvek je bolno i neprijatno ponovno proživeti osećaje bespomoćnosti koja je zahvatila to vreme u mom životu. Tretmani za lečenje neplodnosti fizički jesu zahtevni, ali nekoliko studija sugeriše da je emotivni stres celog ovog iskušenja glavni razlog zbog kojeg mnogi parovi odluče da odustanu. Čak i tamo, gde su tretmani subvencionisani od strane države, istraživači su otkrili da je između polovine i dve trećine pacijenata prestalo s lečenjem zbog “psihološkog opterećenja i osećaja uzaludnosti”, navodi se u jednom izveštaju. Jedan doktor mi je rekao: „Ne možete podceniti stres. Što dalje idete sa tretmanima, to je stresnije ako je bezuspešno. Ako je uspešno, odlično! Svi su zadovoljni. Ako to nije tako, neki ljudi izgube veliki deo sebe, izgube ono što smatraju da je njihova budućnost, a to je zastrašujuće. Pre nego što smo počeli da pokušavamo, mislila sam da ako ne zatrudnimo, jednostavno bih to prihvatila. Bili bismo onaj par bez dece koji putuje. Ali kada se to nije dogodilo, sve što sam mogla je da plačem. Plakala sam kad sam videla bebu ili trudnu ženu. Moje reakcije su me iznenadile. Verovatno sam zbog toga otišla i uradila HSG, iako sam osećala da ne treba. Moj suprug je pažljivo insistirao da me odveze u bolnicu, čak i nakon što sam naglasila da je lekar rekao da smem da vozim. Tokom HSG-a, kontrast se ubrizgava u grlić materice i izvodi se rendgenski snimak jajovoda. Prema mnogobrojnim internet pretragama koje sam obavila noć pre procedure, postupak je “neugodan” i “traje oko pet minuta.” Nema potrebe za pripremom. Samo se pojavite u bolnici i donesite svoj grlić sa sobom. Pojavila sam se. Skinula se. Ležala sam na pokretnom krevetu i čekala lekara. Ništa od toga nije bilo u redu. Ništa od toga nije bilo prirodno. Šta ako sad ustanem? Mislila sam. Ali ja sam utišala svoje misli. Samo još pet minuta. Bilo je to dugih pet minuta. Kada je brkati lekar, kog nikada ranije u životu nisam videla, grubo ubacio cev u moj grlić materice, vrištala sam u želji da prestane. ,,Jesi li sigurna?, pitao me je, gledajući kroz naočare kao da on bolje zna. ,,Zar ne želite da imate decu?” Možda ne, mislila sam. Na kraju krajeva, ako ne mogu izdržati ovaj kratki test, kako bih mogla da prođem kroz porođaj, a kamoli hrabar emocionalni bol koji dolazi sa roditeljstvom? Medicinska sestra je pokazala više empatije, sugerišući da pokušamo ponovo, sporije i nežnije. Složila sam se, već sam platila ovu proceduru. Boleće manje drugi put. U roku od nekoliko minuta doktor je pregledao sliku mojih jajovoda obojenih kontrastom i zaključio da je sve normalno. ,,Srećno“, reče on, skidajući rukavice i izlazeći iz sobe. Ošamućena od bola, borila sam se da ustanem. Posle samo nekoliko koraka, osetila sam kako moje telo počinje da se grči i onesvestila sam se na stolici u hodniku. Osvestila sam se nekoliko trenutaka kasnije pored svog muža koji je stajao pored mene i stranca koji mi je davao vodu. Mora da postoji bolji način da se to uradi, pomislila sam. Specijalista za plodnost, vodeći stručnjak u svom domenu, bio je ljubazan, ali realan. ,,Voz napušta stanicu“, rekao nam je. Nekoliko nedelja kasnije, ušli smo u ordinaciju, gde sam primetila ženu koja je sedela u čekaonici i izgledala je nekoliko godina starija od mene. Osećajući se malo optimističnije u vezi sa mojom verovatnoćom da zatrudnim, opustila sam se, dok sam držala ruku svog muža. Lekar nam nije nametnuo VTO, ali nas je ohrabrio. Govorio nam je o procesu i nekako je sve to zvučalo prijatno, čak i kad smo spomenuli loše rezultate koje je on zabeležio. Na njegovom stolu sam primetila pločicu sa čuvenom molitvom spokojnosti: Bože, podari mi spokoj da prihvatim stvari koje ne mogu da promenim, hrabrost da promenim stvari koje mogu i mudrost da primetim razliku. Pametna plaketa za lekara, pomislila sam. Što je više govorio, to sam više prihvatala realnost. VTO nije bio za mene. Naravno, to je veoma lično. Neki ljudi imaju visoku toleranciju za niske šanse i neograničena sredstva. Doktor je naglasio važnost postojanja plana pre nego što se par upusti u svet lečenja neplodnosti, s tim da se VTO ne učini svima kao poslednja solucija: „Ako uspe, imaćete bebu. Ali ako se to ne desi, ne gledajte na to kao na propast. Gledajte na to kao na sledeći korak pre nečeg drugog.“ Nove procedure su na vidiku. VTO sa minimalnom stimulacijom je jedna opcija sa velikim potencijalom, manje je invazivna nego tradicionalna VTO i uključuje manje hormona. Ipak, to je testirano u malim studijama. Za one koji su spremni, postoji i usvajanje, put kojim neki ljudi više vole da idu u tandemu sa VTO pričom. Nakon mog HSG-a, dok mi je medicinska sestra pomagala i dok sam se pribrala, rendgenski snimci mojih jajovoda ostali su na monitoru sa moje desne strane. ,,Jesam li to ja?“, upitala sam sestru. Ona je klimnula glavom. Nikada ranije nisam videla svoje jajovode. Nisu izgledali kao nespretni dijagram iz udžbenika koje sam zapamtila iz biologije. Umesto toga, bili su osetljivi: sićušne niti sa jajnicima u obliku suza koje su nežno lepršale kao krhki luster. Oči su mi se napunile suzama. ,,Lepi su“, šapnula sam. Nasmešila se. Morala sam da verujem svojim instinktima. Postojali su i drugi načini da se osnuje porodica. Osetila sam, po prvi put, najsitniji deo nade. Moje telo nije bilo slomljeno. Imalo je samo 41 godinu. Ukoliko imate bilo koje pitanje možete kontaktirati Centar za vantelesnu oplodnju na 0800 333 030 ili direktno Udruženje Šansa za roditeljstvo na 061/624-5224. Izvor: www.thepapergown.zocdoc.com/ KAŽEM – NE VTO !! was last modified: July 22nd, 2021 by Miroslava 0 komentara 6 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... NAŠE PALČICE BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE SPISAK KLINIKA KOJE MOŽETE ODABRATI PREKO RFZO-A... ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE NAJMANJE 12 MILIONA BEBA ROĐENO OD PRVE... PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU U VELIKOJ BRITANIJI ROĐENA PRVA BEBA SA...