ADENOMIOZA I INFERTILITET

Tagovi:

Adenomioza je stanje kod kog se tkivo slično endometrijumu, odnosno sluzokoži koja normalno oblaže unutrašnjost materice, nalazi unutar njenog mišićnog zida. Zbog toga materica može biti uvećana, osetljiva, promenjene građe i funkcije.

Najčešće se ispoljava kroz bolne menstruacije, obilna i produžena krvarenja, osećaj pritiska u donjem delu stomaka, bolne odnose i hroničan bol u maloj karlici.

Međutim, važno je reći da adenomioza ne mora uvek davati izražene simptome. Kod određenog broja pacijentkinja otkriva se tek tokom ispitivanja infertiliteta, nakon neuspešnih pokušaja začeća, ponovljenih neuspeha implantacije ili ranih spontanih pobačaja.

Danas se dijagnoza najčešće postavlja ultrazvučnim pregledom, a po potrebi i magnetnom rezonancom. Kada se pregled uradi pažljivo i kada lekar zna šta traži, adenomioza se u velikom broju slučajeva može jasno prepoznati. To je važno, jer pravovremena i tačna dijagnoza direktno utiče na dalje lečenje.

Kod pacijentkinja koje ne planiraju trudnoću, lečenje je uglavnom usmereno na kontrolu simptoma. To znači smanjenje bola, regulaciju krvarenja i poboljšanje kvaliteta života. U tim situacijama koriste se lekovi protiv bolova i različite hormonske terapije, uključujući progestagene i intrauterine sisteme sa levonorgestrelom (spirala).

ultrazvuk

Kod određenog broja pacijentkinja razmatraju se i hirurške opcije, ali samo kada za to postoji jasan razlog. Terapija zavisi od toga šta je osnovni problem i da li žena planira trudnoću.

Upravo zato je adenomioza važna tema u lečenju infertiliteta.

Danas znamo da adenomioza može negativno uticati na plodnost na više nivoa. Može menjati kontraktilnost materice, narušavati lokalno okruženje u endometrijumu i otežavati implantaciju embriona. Drugim rečima, problem nije uvek samo u tome da li embrion postoji, već i u tome kakvi su uslovi u materici da bi se trudnoća ostvarila i nastavila.

To ne znači da pacijentkinja sa adenomiozom ne može da ostane trudna. Može. Ali znači da taj nalaz ne treba potceniti, posebno kada trudnoća izostaje bez jasnog razloga ili kada iza pacijentkinje već postoje neuspešni pokušaji lečenja.

Kod pacijentkinja sa infertilitetom važno je proceniti da li je adenomioza izolovan nalaz ili je udružena sa drugim stanjima. Najčešće je viđamo zajedno sa endometriozom, i ta kombinacija može imati dodatni negativan uticaj na plodnost. Može biti prisutna i uz miome, abnormalna uterina krvarenja i hronični bol.

Kada govorimo o PCOS-u, važno je reći da adenomioza i PCOS nisu tipično najčešća udružena stanja, ali se u praksi mogu javiti kod iste pacijentkinje. Tada lečenje postaje složenije, jer nije dovoljno rešavati samo problem ovulacije. Potrebno je istovremeno voditi računa i o tome kakvi su uslovi u materici za implantaciju i razvoj trudnoće. Drugim rečima, nije dovoljno dobiti embrion. Važno je i gde taj embrion dolazi.

Kod pacijentkinja koje ulaze u IVF postupak, adenomioza je važna jer može uticati na stopu implantacije, kliničke trudnoće i živorođenja. Upravo zato je važno da se pre postupka proceni koliko je izražena, da li postoji potreba za pripremom pre transfera i da li transfer treba raditi odmah ili u odloženom ciklusu.

U praksi to znači da svaka pacijentkinja ne treba da bude vođena po istom protokolu.

Kod određenog broja žena sa adenomiozom ima smisla prethodna hormonska priprema, najčešće kroz privremenu supresiju bolesti, kako bi se smanjila njena aktivnost i poboljšali uslovi za implantaciju. Kod nekih pacijentkinja opravdano je da se embrioni zamrznu, a da se transfer planira kasnije, u bolje pripremljenim uslovima. Kod drugih, posebno kada godine i ovarijalna rezerva ne ostavljaju mnogo prostora za odlaganje, potrebno je napraviti dobar balans između tempa lečenja i optimalne pripreme.

Tu ne postoji univerzalno rešenje.

Zato je najvažnije da pacijentkinja dobije jasan odgovor na tri pitanja: gde se trenutno nalazi adenomioza, šta taj nalaz znači baš za nju i šta je sledeći korak.

Adenomioza nije beznačajan nalaz, ali nije ni dijagnoza koja sama po sebi znači da trudnoća nije moguća. Problem nastaje kada se ili potpuno zanemari, ili kada se oko nje stvori prevelika dramatizacija. Ni jedno ni drugo nije dobro.

Pacijentkinji ne treba dodatni strah. Potreban joj je jasan plan.

To znači da se u obzir moraju uzeti godine, reproduktivna anamneza, trajanje infertiliteta, ovarijalna rezerva, eventualna prisutnost endometrioze, kvalitet embriona, prethodni pokušaji lečenja i ukupna klinička slika. Tek tada odluka o terapiji ima pravi smisao.

U ozbiljnom lečenju infertiliteta nijedna važna stvar ne sme da ostane van slike.

April, kao mesec borbe protiv adenomioze, dobar je trenutak da se o ovoj temi govori otvoreno i jasno. Ne zato da bismo žene dodatno opteretili novom dijagnozom, već zato da bismo na vreme prepoznali ono što može imati realan uticaj na bol, kvalitet života, plodnost i ishod lečenja.

Najvažnije je da pacijentkinja razume da adenomioza jeste stanje koje može biti važno, ali da uz dobru dijagnostiku, pravilan izbor terapije i individualizovan pristup, mnoge žene sa ovim nalazom uspešno ostvaruju trudnoću – spontano ili u postupcima vantelesne oplodnje.

Kliknite na sliku i pogledajte lokaciju klinike.

Pronađite temu ili članak koji Vas zanima

ili odaberite neku od tema