Analiza spermograma predstavlja određivanje deskriptivnih parametara ejakulata kojim se dobijaju informacije o produkciji sperme, prohodnosti muških genitalnih puteva, funkciji pomoćnih žlezda (prostata, semene kesice) i ejakulativnoj funkciji. Na osnovu rezultata spermograma nemoguće je predvideti da li će neka osoba postati biološki otac ili ne, već se koristi za kategorizaciju muškaraca u grupe sa različitom verovatnoćom ostvarivanja trudnoće partnerke u određenom vremenskom intervalu.

Kvalitet sperme zavisi od mnogih faktora, kao što su hormonski status, produkcija spermatozoida u testisima, funkcija pomoćnih žlezda, nedavne (posebno febrilne) bolesti. Na kvalitet sperme utiču i dužina apstinencije, korišćenje uzanog donjeg veša, česta upotreba saune i vrućih kupki, pušenje, konzumiranje alkohola i opojnih droga, neki lekovi i hemikalije, ekstremni sportovi i dr. Ovi faktori (uglavnom nekontrolisani) objašnjavaju dobro poznatu varijaciju u sastavu sperme, a varijabilnost rezultata veoma utiče na tumačenje analize spermograma.
Svetska zdravstvena organizacija je 2010. godine izdala peto izdanje laboratorijskog priručnika za izradu spermograma (WHO laboratory manual for the examination and processing of human semen), koji pored protokola sa striktnim pravilima kojih se treba pridržavati u analizi spermograma, sadrži i preporuke za pravilnu pripremu pacijenata za analizu. Primenom ovih smernica obezbeđuje se standardizacija celokupnog postupka i dobijanje uporedivih rezultata.

Postupak za sakupljanje uzorka sperme obuhvata sledeće preporuke:
- potrebno je apstinirati 3-5 dana (apstinencija kraća od 2 dana nepovoljno utiče na broj spermatozoida, dok apstinencija duža od 7 dana nepovoljno utiče na njihovu pokretljivost),
- tokom perioda apstinencije treba smanjiti, a ako je moguće potpuno isključiti, pušenje i uzimanje alkohola,
- pacijent treba prethodno da urinira,
- neposredno pre davanja uzorka, uro-genitalnu oblast treba dobro oprati vodom i osušiti,
- uzorak treba sakupiti u sterilnu posudu sa što širim otvorom (najbolje je koristiti sterilnu bočicu za urin),
- voditi računa da se sakupi celokupna količina uzorka (nepotpuno sakupljen uzorak utiče nepovoljno na rezultate analize; dobijaju se niže vrednosti zapremine ejakulata i broja spermatozoida),
- uzorak je najbolje dati neposredno u laboratoriji, gde postoje uslovi za adekvatno čuvanje uzorka na 37°C,
- ukoliko to nije moguće, uzorak treba doneti u laboratoriju u roku od 15-20 minuta, a najkasnije 30 minuta od uzorkovanja (kašnjenje u donošenju uzorka u laboratoriju onemogućava dobijanje adekvatnog vremena likvefakcije),
- od momenta sakupljanja do donošenja u laboratoriju, uzorak je potrebno čuvati na temperaturi tela, tako što se bočica sa uzorkom drži direktno uz kožu, najbolje ispod pazuha ili do stomaka (neadekvatno transportovan uzorak nepovoljno utiče na pokretljivost i vitalnost spermatozoida),
- važno je zabeležiti tačno vreme uzorkovanja (odustvo informacije o tačnom vremenu uzorkovanja onemogućava određivanje vremena likvefakcije),
- ne sakupljati uzorak tokom seksualnog odnosa metodom prekida odnosa pre vrhunca (može doći do gubitka značajne količine uzorka i kontaminacije telesnim tečnostima partnerke), niti korišćenjem prezervativa (sadrže spermicide koji nepovoljno utiču na pokretljivost i vitalnost spermatozoida),
- analizu spermograma ne treba raditi u toku i najmanje 7 dana nakon akutnih infektivnih bolesti, naročito ako su praćene povišenom telesnom temperaturom (febrilna stanja) jer nepovoljno utiču na broj i kvalitet spermatozoida.

Prilikom davanja uzorka na analizu, značajno je napomenuti da li pacijent koristi lekove i/ili suplemente, naročito u slučaju kada se analiza spermograma vrši radi praćenja efikasnosti primenjene terapije.
Nemoguće je okarakterisati kvalitet sperme na osnovu samo jednog uzorka, tako da se preporučuje ispitivanje dva ili tri uzorka u periodu od 3-6 meseci.
Adekvatnom pripremom pacijenata i primenom preporučenih postupaka za analizu spermograma dobijaju se validni rezultati i klinički korisne informacije za procenu prognoze fertiliteta, postavljanje dijagnoze infertiliteta, izbor odgovarajućih terapijskih opcija, kao i praćenje efekata terapije.