MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVOODABRANI TEKSTOVIU FOKUSU INTERESOVANJAVESTI NAŠ NAJVAŽNIJI ZADATAK MORA BITI UVOĐENJE VTO REGISTRA 31/07/2021 Sa prof. dr Anom Mitrović Jovanović, načelnicom Odeljenja dnevne bolnice na Ginekološko akušerskoj klinici Narodni front, razgovarali smo o problemu neplodnosti, Republičkoj stručnoj komisiji za BMPO, uspehu vantelesne oplodnje i mnogim drugim temama u vezi sa IVF procedurom. Prof. dr Ana Mitrović Jovanović zaposlena je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i na Ginekološko-akušerskoj klinici Narodni Front u Beogradu, predsednica je Republičke stručne komisije za BMPO, a poznata je široj društvenoj zajednici I javnosti kao lekar koji je uvek dostupan da kroz medije približi struku građanima Srbije I ukaže na važnost preventive i blagovremene dijagnostike u cilju unapređenja reproduktivnog i opšteg zdravlja nacije. Na godišnjem nivou uradi veliki broj ginekoloških operacija (laparoskopskih, histeroskopskih i abdominalnih), veliki broj ginekoloških intervencija i dijagnostičkih procedura, porođaja, ultrazvučnih pregleda i konsultacija. Posebnu pažnju u svom stručnom i naučnom radu usmerila je ka segmentu moderne kontracepcije, prevencije abortusa i polno prenosivih bolesti. Doprinela je uvođenju endoskopskih procedura u svakodnevnu i rutinsku kliničku praksu, a posebno u oblasti infertiliteta, i postavila standarde operativnih tehnika. Koliko je lečenje neplodnosti sada bliže parovima u Srbiji? Kada je pravi trenutak za odlazak kod specijaliste? Tema neplodnosti naša je svakodnevnica. Poslednjih nekoliko godina napravljen je značajan napredak i svi problemi u vezi sa neplodnošću postali su jasno vidljivi, a mnogi su rešeni i prevaziđeni. Sama procedura vantelesnog oplođenja više nije tabu tema, o njoj se vrlo direktno piše i govori, pa je pacijentima ova tema danas značajno bliža. S obzirom da rezultati lečenja neplodnosti pokazuju značajno veću stopu uspeha u mlađoj životnoj dobi, pravi trenutak za odlazak kod specijaliste (uža specijalnost fertilitet i sterilitet) zavisi od životne dobi pacijenata, ali i od konkretnog uzroka neplodnosti. Sa odlaskom kod specijaliste mnogo je bolje poraniti, nego zakasniti. Za starije parove savetujem da se jave čim požele potomstvo, za mlađe posle 6-12 meseci redovnih seksualnih odnosa u plodnim danima. Životna dob žene jeste najvažniji (ne i jedini) prediktivni faktor u uspehu lečenja neplodnosti. U rezultatima uspeha učestvuje svaki detalj, ali životna dob žene je pojedinačno najvažniji prognostički faktor. Laparoskopije i histeroskopije su ponekad sastavni deo pripreme za vantelesnu oplodnju. Koliko su miomi, polipi i septum ključni za sam ishod vantelesne oplodnje? Laparoskopije i histeroskopije su važan deo pripreme pacijentkinja za proceduru IVF-a i doprinose boljem rezultatu lečenja. U medicine nema čarobnog štapića, pa i pored najbolje pripreme i najbolje sprovedene procedure ne možemo biti sigurni u pozitivan rezultat lečenja, ali moramo verovati u njega i uraditi sve što je do nas. Teško je u nekoliko rečenica objasniti koliko miomi utiču na neplodnost i uspeh lečenja. Možda ću biti najjasnija ako kažem da miomi nekome uopšte neće smetati na putu do potomstva, a nekome će biti trajna prepreka. Odluku donosimo individualno u zavisnosti od broja, veličine, lokalizacije, životne dobi žene, prethodne reproduktivne istorije, prethodnih operativnih zahvata, drugih komorbiditeta, i u dogovoru sa pacijentkinjom koja mora biti saglasna sa izabranom opcijom. Apriori ne operišemo miome, kao preduslov za proceduru IVF-a, a nekada moramo prvo uraditi operativno lečenje, pa pristupiti proceduri. Veće polipe od 1cm obavezno uklanjamo pre embriotransfera. Uvek želimo da uradimo sve da kavum uterusa i endometrijum budu maksimalno dobro pripremljeni, tako da se predlaže uklanjanje i manjih polipa koji se mogu pojaviti. Embrioni se zamrznu i naknadno se uradi transfer kada se histeroskopski ukloni polip. Što se tiče septuma, tu zaista moramo strogo individualno pristupati, s obzirom da znamo da mnoge pacijentkinje iznesu trudnoću do termina, čak i sa velikim septumima, a opet imamo pacijentkinje koje imaju manje septume koji uzrokuju neplodnost, ili češće učestale spontane pobačaje. Napomenula bih da svaka manipulacija u endometrijumu i materičnoj šupljini može dovesti do nastanka priraslica koje mogu biti uzrok neplodnosti. Zato uvek dobro razmislimo i procenimo kome šta radimo. Predsednica ste Republičke stručne komisije za BMPO. Koja je funkcija ovog tela? Uloga Republičke stručne komisije za BMPO je velika. Otkad sam predsednica učinili smo mnogo za parove u Srbiji. Od pisanja, prilagođavanja i usvajanja Zakona o BMPO, do pisanja pravilnika, definisanja i uređivanja ko sve može da radi i na koji način BMPO. Zatim, predložili smo da u svim centrima (državnim i privatnim) bude obavezan jedinstveni informacioni sistem, tražili smo od Uprave za biomedicinu i Ministarstva zdravlja prostor na nekoj web stranici zvaničnih državnih institucija na kom bi pacijenti mogli imati uvid u naš rad i konkretne predloge, odluke i preporuke, ali smo zahtevali i da se ispravi greška prema parovima koji imaju problem azoospermije (a imaju uslove za procedure IVF-a) da budu prepoznati i uključeni u lečenje. Takođe, omogućili smo pacijentima sa onkofertilitetom da po hitnom postupku budu uključeni u procedure IVF-a, ukoliko postoje uslovi, i predložili smo da se konkretizuju procedure donacije. Republička stručna komisija za BMPO, uz saglasnost RFZO-a, bori se da se prepoznaju i uključe u finansirane postupke pacijenti sa sekundarnim sterilitetom. Olakšali smo administrativne procedure izlaska na komisiju, ukinuli liste čekanja, a izborili smo se i da država pomogne. U svetu, osim Izraela, meni lično nije poznato da postoji veća podrška parovima sa neplodnošću od strane države kao što je podrška u Srbiji. Dozvolili smo neograničen broj postupaka do 43. godine žene. Lično smatram da odluku o spontanom, modifikovanom spontanom ili stimulisanom ciklusu, treba isključivo da donosi ginekolog koji vodi procedure i koji će u odnosu na pacijentkinju proceniti šta je za nju najbolje. Potrebno je pacijentima objasniti da se kod žena mlađih od 35 godina očekuje da od 6 jajnih ćelija (ili 6 spontanih ciklusa) možemo dobiti jednu euploidnu blastocistu (embrion sposoban da rezultuje trudnoćom), naravno ukoliko su i drugi preduslovi ispunjeni. Šest ćelija podrazumeva minimum 6 spontanih (nestimulisanih) ciklusa, a često i mnogo više. Kod pacijentkinja životne dobi od 42 do 43 godine, potrebno je 16 ovakvih jajnih ćelija (i to je najmanje 16 ovakvih spontanih ciklusa) da bi se dobila jedna zdrava blastocista. Ako me pitate da li sam zadovoljna, reći ću vam da nisam. Još mnogo toga smo predložili, ali to nije realizovano. Delimično je to tako zbog situacije sa pandemijom, ali ima i naše krivice. Mi smo, kao RSK, savetodavno telo – mi ukazujemo na probleme, predlažemo rešenja, odgovaramo na stručna pitanja vezana za tematiku BMPO, ali nemamo novac, niti mehanizme za finalizaciju predloga. Imamo odličnu saradnju sa RFZO-om, Upravom i Ministarstvom zdravlja, ali lično smatram da je presudna uloga upravo Uprave za biomedicinu. Ona bi morala da bude krovna institucija koja će realizovati i nadgledati sprovođenje naših planova i postupaka. RSK za BMPO ima dobru komunikaciju sa Upravom za biomedicinu, ali nisam zadovoljna realizacijom naših predloga. Uprava za biomedicine mora da živi i razume sve problem vezano za potrebe pacijenata, ali i probleme u BMPO centrima. Takođe, Uprava mora i da koordiniše između svih, a sve u cilju unapređenja ishoda lečenja neplodnosti. Postoji opravdano nezadovoljstvo dela pacijenata, ali postoje i realni problemi u samim centrima za BMPO zbog nepostojanja jedinstvenog informacionog sistema, registra, neregulisanih pacijenata sa azospermijom itd. Verujem da je za tu realizaciju neophodno da nekoliko ljudi profesionalno bude angažovano u Upravi i da se bavi samo potrebama BMPO da bi se sve to, što se očekuje od Uprave za biomedicinu, I ostvarilo. Ovo nije kritika Upravi, već poruka da je Uprava za biomedicine najvažnija Institucija za realizaciju svih ključnih problema BMPO i da realizacija zahteva potpuno profesionalan angažman. Naša je dužnost da paru predočimo realnu sliku i realne mogućnosti lečenja, u odnosu na njihov konkretan slučaj, i da jasno ukažemo na rezultate lečenja. Ovde dolazimo do važnog, ali nerešenog problema u Srbiji, a to je jedinstveni registar procedura IVF-a koji bi nam omogućio tačne podatke i rekao kolika je stopa uspeha lečenja metodama vantelesnog oplođenja prema životnoj dobi, prema indikaciji, ali i centru u kome se procedura obavlja. Takođe, ovaj registar mogao bi nam dati i podatke za internu kontrolu, kao i stopu uspeha po lekaru i embriologu. Na ovaj način bismo imali jasnu sliku. Vrlo često se ljutim kada se prikazuju nerealni podaci. Treba znati da je pravi procenat uspeha lečenja neplodnosti onaj koji se dobije od ukupnog broja pacijenata koji su uključeni u sam postupak i koji, kao konačan rezultat, ima rađanje jednog deteta. Na tom putu – jedan procenat pacijentkinja ne stigne do procedure aspiracije, onda od onih kod kojih se uradi aspiracija – jedan procenat nema oplodnju (ili nema zadovoljavajući razvoj embriona), a jedan procenat pacijentkinja nema embriotransfer. Zatim, posle embriotransfera određen procenat pacijentkinja neće imati uspešnu implantaciju embriona, i nažalost jedan broj pacijentkinja će izgubiti trudnoću u prvom trimestru, jedan broj pacijentkinja će imati gubitak trudnoće u prvoj polovini i tek određeni procenat (do 25%) će uspeti da rodi dete. To je jedini pravi pokazatelj našeg rada. Shodno tome da nemamo podatke za Srbiju, podaci iz Amerike potvrđuju upravo sve gore navedeno. Prema njihovom registru (koji je javno dostupan), procenat uspeha lečenja neplodnosti (uz korišćenje svežih ne-donorskih embriona), jeste 22%! Kada bi ovaj rezultat sagledali u odnosu na urađene embriotransfere – rezultat bi bio 36,3%, a ako idemo dalje, i svojim uspehom smatramo pozitivan test posle embriotransfera, rezultat uspeha bi skočio na 44,7%. Zaključak je da interpretacija rezultata lečenja može biti različita, ali realnost je samo jedna. Od svih parova koji su 2016. godine bili uključeni u postupak vantelesnog oplođenja (National Summary report, CDC – 2016 ART) sa ne-donorskim ćelijama, samo je 22% zaista rešilo svoj problem i dobilo dete. Svi drugi, gore navedeni procenti, jesu tačni, ali ne prikazuju stopu uspeha IVF procedure. Koliko smo daleko od donacije reproduktivnih ćelija i embriona u Srbiji? Posebno sam zabrinuta jer procedura donacije nije zaživela u Srbiji, iako je zakonski dozvoljena i predviđena. I dalje veliki broj naših pacijentkinja i parova ide u inostranstvo i troši veliki novac u želji da dobije potomstvo sa donorskim reproduktivnim ćelijama. Lično smatram da nije dobra odluka koja se odnosi na jednu, centralnu, Banku reproduktivnih ćelija i embriona koja je smeštena u okviru KCS. Mislim da bi bilo mnogo efikasnije da postoje banke reproduktivnih ćelija u svakom centru koji se bavi IVF-om uz, naravno, jedan centralni registar doniranih reproduktivnih ćelija kojim bi rukovodila Uprava za biomedicinu. Zakon jeste predvideo jednu Banku, ali mislim da je došlo vreme da se urade izmene koje bi omogućile da procedura ne postoji samo na papiru, već da bude dostupna pacijentima kojima je to jedino rešenje. Zbog delikatnosti problema i prevencije zloupotrebe, neophodno je da informacije I podaci o reproduktivnom materijalu budu definisani prema najvišim standardima uz poštovanje anonimnosti donora. Takođe, lično mislim da bi, ukoliko, dobijemo podršku u vezi sa izmenama i dopunama pojedinih delova Zakona, trebali da razmislimo i da preispitamo naš stav prema surogat materinstvu. S obzirom da transplantacija materice nije zaživela kao rutinska procedura, deo naših pacijentkinja (koje iz medicinskih indikacija ne mogu ostvariti svoje pravo na lečenje neplodnosti bez surogat materinstva) i dalje takvu uslugu mogu dobiti samo u zemljama gde je to dozvoljeno. To je vrlo komplikovano i izuzetno skupo. Ovo jeste jedna delikatna tema, sa mnogo kontroverzi, ali lično smatram da zaslužuje da nađemo način da pomognemo pacijentkinjama koje nisu krive što su rođene bez materice ili im je ista ukonjena (karcinom, miomi, komplikacije posle ginekoloških operacija). Smatram da je imperativ uvođenjenje jedinstvenog informacionog Sistema u svim centrima koji se bave BMPO, postojanje jedinstvenog registra BMPO i regulisanje postupaka donacije, naš najvažniji sadašnji zadatak koji nadležne institucije treba da omoguće i realizuju u najkraćem roku. Borićemo se za prava svih koji žele potomstvo bez diskriminacije. Kakav je stav struke kada je u pitanju vakcinacija protiv COVID- 19? Izbor vakcine i sama vakcinacija kod pacijentkinja koje planiraju trudnoću i koje se leče od neplodnosti je lični izbor svakog pojedinca. Potencijalna korist vakcinacije značajno prevazilazi hipotetičke rizike od vakcinacije. Vakcine su bezbedne i smatram da je vakcina civilizacijska tekovina, ali i da ne treba politizovati ovu temu. Ukoliko pacijenti žele da se vakcinišu savetuje se vakcinacija i revakcinacija prema predviđenom protokolu i nastavak lečenja neplodnosti mesec dana posle revakcinacije. Ne postoje podaci da je neki tip vaccine efikasniji i bezbedniji od drugih. Kada su u pitanju trudnice i dojilje treba naglasiti da studije nisu završene, ali da postoje registry vakcinisanih trudnica i dojilja u Americi i da prema rezultatima primena vaccine u ovom periodu trudnoće i dojenja vakcinacija nije kontraindikovana, ali da je odluka na pacijentkinji. Ukoliko je pacijentkinja primila prvu dozu vakcine i saznala da je trudna treba da primi revakcinu u predviđenom periodu, ako nema drugih kontraindikacija. Pratimo dalje nova stručna saznanja i blagovremeno obaveštavamo relevantne institucije i opštu javnost. O samom korona virusu i njegovom uticaju na trudnoću se danas više zna nego pre godinu dana, ali još uvek ta saznanja nisu dovoljna. Možemo reći da je infekcija tokom trudnoće korona virusom daleko opasnija za trudnicu nego za plod. I dalje se smatra da ne postoji vertikalna transmisija sa inficirane trudnice na plod tokom trudnoće (ili da se to izuzetno retko dešava). Zbog toga je sve više glasnogovornika u celom svetu koji smatraju da treba podržati vakcinaciju tokom trudnoće i u periodu dojenja. U prvom talasu korone imali smo lakše kliničke slike kod većine inficiranih trudnica, a sada u trećem talasu veći broj inficiranih trudnica ima težu kliničku sliku i zahteva hospitalizaciju. Pominjem opet Ameriku jer su u trudnoći vakcinisane trudnice zdravstveni radnici i njihova iskustva su odlična. Šta biste poručili parovima i pojedincima s problemom neplodnosti? Globalna pandemija sve je mnogo poremetila. Fokuse našeg profesionalnog i ličnog prioriteta usmerila je u nekom drugom pravcu. Ipak, naši pacijenti s problemom neplodnosti, treba da znaju da radimo sve da bi unapredili lečenje neplodnosti i povećali uspeh lečenja IVF-om u Srbiji, uprkos svim trenutnim preprekama. Intervju radila: Sandra JovanovićŠansa za Roditeljstvo IZVOR: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO 10 Zabranjeno kopiranje i preuzimanje dela ili celog teksta, kao i slika iz Magazina bez navođenja izvora! NAŠ NAJVAŽNIJI ZADATAK MORA BITI UVOĐENJE VTO REGISTRA was last modified: February 10th, 2022 by Miroslava 0 komentara 1 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... KAKO POVEĆATI FAMOZNI AMH – STUDIJA OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE DA LI STE DOŽIVELI POBAČAJ? 18. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO NAŠE PALČICE OSMEH U VTO PROCEDURI IZLAZAK NA KOMISIJU I LABORATORIJSKE ANALIZE