NOVOSTI IZ VTO SVETASVE ŠTO STE ŽELELI DA ZNATE O…VESTI KAKO JE IVF PROMENIO SVET? 09/07/2018 Prva beba rođena „iz epruvete“ ovog meseca puni 40 godina, ali uticaj vantelesne oplodnje prostire se daleko iznad rešenja problema sa plodnošću. Normalna koncepcija u Petrijevoj šolji Zvuči pomalo arhaično nazivati danas dete koje se rodilo uz pomoć vantelesne oplodnje „detetom iz epruvete“. Tehnika asistirane reprodukcije postala je tako široko rasprostranjena i normalizovana (uz šest miliona beba) da ništa više nije tako stigmatizovano od svega što je bilo zamišljeno u petrijevoj šolji . Jer 3-6% dece širom sveza začeto je na ovaj način. S obzirom na to sa koliko se otpora i skepticizma suočila vantelesna oplodnja kada je još uvek bila nepropisano i spektakularno polje istraživanja krajem 60-ih godina, iznenađujuće je koliko je brzo bila prihvaćena. Tehniku je patentirao fiziolog sa Kembridza Robert Edwards uz pomoć akušera Patricka Steptoe iz opšte bolnice u Oldhamu, koji je prvi prijavio uspešnu vantelesnu oplodnju ljudske ćelije 1969. godine. Naišli su na veliko protivljenje. Istaknuti biolozi i doktori, uključujući i dobitnike Nobelove nagrade, odbacili su ovaj rad kao bezvredan, nepotreban i etički osporiv, a Savet za medicinska istraživanja je odbio finansiranje. Fiziolog Martin Jonson, Edwardsov student, 60-ih godina priznao je da se nerado priključio njemu i Steptoi, jer je „bilo prilično uznemiravajuće videti sasvim neprijateljski stav prema njihovom radu. Uprkos tome, nakon uspešne oplodnje u petrijijevoj šolji, istraživači su usavršili metodu kliničkog korišćenja koja je kulminirala rođenjem Lujze Braun u Oldhamu 25. Jula 1978. godine. Edwards je za svoj rad dobio Nobelovu nagradu iz oblasti medicine i fiziologije 2010. godine, ali je Steptoa nije doživeo, preminuo je 1988. Rođenje Lujze podelilo je javnost. Ljudi su sada mogli da uvide da je „beba iz epruvete“ bila kao i svaka druga. Novine koje su ranije upozoravale da vantelesna oplodnja ugrožava ljudsko blagostanje i dostojanstvo iznenada su postale sentimentalni obožavaoci bebe, najavljujući „bebu veka“ „Ona je prelepa, to je beba iz epruvete“ – pisalo je na naslovima. Nakon svojih negativnih prognoza, mediji su bili zbunjeni normalnošću svega – „Rođena je u 11:47 sa jakim vriskom, plačući i hrabro je došla u novi svet“. Postavljanje Velike Britanije na čelo embriologije Kako su Edwards i Steproe osnovali prvu IVF kliniku u Bourn Hall-u blizu Kembridža, uskoro je postalo jasno da će tretman plodnosti biti veliki posao. Najzad je bilo nade za ljude koji su trpeli neplodnost u tišini i nije manjkalo klijenata. Postupak je zahtevao regulisanje. Međutim, s obzirom na to kako je i dalje bilo kontroverzno, političari nisu želeli da se uključe. Tek 1982. godine britanska vlada imenovala je komitet za preporuku regulatornih smernica, na čelu sa moralnom filozofijom Mary Warnock. Njen izveštaj dostavljen je 1984. godine, ali je ipak vlada prevarila, jer se čekalo tri godine, a nije uredilo ništa. To je na kraju postao Zakon o ljudskoj plodnosti i embriologiji iz 1990. godine. Oformljena je Uprava za ljudsku plodnost i embriologiju (Human Fertilisation and Embryology Authority – HFEA) za donošenje odluka i licenciranje svih radova na ljudskim embrionima, bilo za IVF ili naučno istraživanje. Danas je HFEA odgovorna za nadgledanje širokog spektra istraživanja daleko iznad granice onoga što je prvobitno predviđeno za vantelesnu oplodnju. Zauzet je stav koji je Veliku Britaniju učinio liderom u embriologiji i srodnim istraživanjima pokazujući da, ako se pristupi sa pažnjom i brigom, postiže se ravnoteža između društvene odgovornosti i unapređenja medicine i dobrom regulativom omogućava se istraživanje: „Vlada je odlučila da regulisanjem IVF istraživanja koja uključuju ljudske embrione u Ujedinjenom Kraljevstvu predstavljaju, zapravo, pregovore između nauke i društva. Naš regulatorni nadzor štiti pacijente i pruža suštinske uslove za poverenje javnosti, što zauzvrat dozvoljava lekarima i naučnicima da inovativno odgovaraju“. Otvorena je Pandorina kutija o ljudskoj reprodukciji Stvaranjem više oplođenih jajnih ćelija od onih koje se uopšte implantiraju u matericu, vantelesna oplodnja proizvodi „rezervne embrione“ koji se mogu koristiti, uz saglasnost, za naučna istraživanja. Ovaj pojam „rezervnih delova“ koji bi mogao imati potencijal da postane ljudsko biće i dalje izgleda moralno odbojan za mnoge ljude. Drugi prihvataju da je „višak“ embriona neizbežnan ako IVF postigne dobru stopu uspeha i smatraju da postoji opravdanje za njihovo korišćenje radi unapređenja naučnog razumevanja i donošenja koristi razvoju medicine, umesto da ih odbaci. U svakom slučaju, IVF je omogućio čitavo polje istraživanja ljudskog embriona. Takve studije ne samo da mogu pomoći u poboljšavanju same vantelesne oplodnje, već mogu imati uticaj na uvid urecimo uzroke ranog spontanog pobačaja ili defekta rasta. „Istraživanje ljudskih embriona promenilo je naše temeljno razumevanje genetike ćelije. Pored toga što nam pomaže da shvatimo zašto je plodnost ljudske vrste jednostavno loša, istraživanje je proširilo primenu ljudske ljudske embriologije izvan kliničkog tretmana neplodnosti u prevenciju drugih zdravstvenih problema“ – rečeno je na Univerzitetu Newcastle. HFEA postavlja stroge granice na ono što se može uraditi sa ljudskim embrionima. Izveštaj Mary Warnock je savetovao da se ne treba koristiti nakon 14 dana od oplodnje – prekid koji je poznat kao proizvoljan, uglavnom zato što je delimično izabran kao biološki marker. U ovoj fazi, embrioni razvijaju „primitivni niz“, prvi znak onoga što će postati kičmeni stub, nakon čega više ne mogu postati blizanci. Dakle, u grubom smislu, nakon 14 dana nastaje „ličnost“ embriona. Nedavni napredak omogućio je u principu održavanje embriona duže od 14 dana, ponovo pokrenuvši diskusiju o tom da li treba produžiti pravilo od 14 dana. Trenutno nema planova za to. Otvaranje puta za istraživanje matičnih ćelija Zbog verske i etičke opozicije na istraživanje embriona, istraživanje matičnih ćelija započelo je dugo nakon prve vantelesne oplodnje 1978. godine. Zaista je uzelo maha nakon izolacije humanih embrionalnih matiučnih ćelija (HESCs) 1998. godine. Odjednom su sve agencije za finansiranje želele da podrže istraživanje, čime su podstakli klinike da pozivaju pacijente da doniraju višak embriona. U njihovoj najranijoj fazi, embrioni su sastavljeni od matičnih ćelija, koje se mogu razviti u bilo koji tip tkiva u telu. Kasnije generacije ćelija postaju specijalizovane: ćelije srca, mišići, neuroni itd. Zbog njihove svestranosti, matične ćelije se mogu koristiti za uzgoj tkiva za regenerativnu medicinu. Napori za lečenje stanja kao što su bolesti srca ili Parkinsonova bolest, ubrizgavanjem matičnih ćelija u odgovarajuća tkiva, sada prolaze kroz kliničke studije. U SAD su terapije matičnim ćelijama otežane odlukom vlade 2001. godine da istraživanja koja koriste nove HESC linije uzete iz embriona dobijenim u ciklusu vantelesne oplodnje, ne mogu se državno finansirati i smatraju se neetičnim. Uprkos takvim preprekama, od 2000. Nauka o HESC-u je ostvarila dobar napredak, a Velika Britanija bila istaknuta u svom istraživanju. Kako bi se borila protiv nasilnih i izuzetnih mitohondrijskih bolesti, grupa istraživača na Newcastle univerzitetu patentirala je tehniku prenosa mitohondrija, čiji su potomci greškom nazivani „deca tri roditelja“: „Da nismo imali prethodno iskustvo (IVF) u ljudskoj embriologiji i upravljanju etičkim i regulatornim izazovima istraživanja HESC-a, verovatno to ne bismo postigli. Nije slučajno da je Velika Britanija prva zemlja na svetu u istraživanju gena i donaciju mitohondrija za lečenje“. Naterani smo da razmišljamo o genetskom skriningu 1990.godine, malo pre debate Komisije o Zakonu o ljudskoj plodnosti i embriologiji, britanski stručnjaci za plodnost otkrili su da su analizirali embrione da bi odredili pol, povećavajući mogućnost skrininga embriona na ozbiljne bolesti specifične za jedan pol. To je pomoglo uveravanju nekih skeptika da istraživanje embriona, ipak, ima zdravu motivaciju. Zapravo, više detalja o genetičkoj analizi ćelija koje su uklonjene iz embriona u potrazi za genom vezanim za bolest, već je evidentirano. HFEA sada dozvoljava ovu metodu, nazvanu genetska dijagnoza preimplantacije (PGD), kako bi se prikazalo 400 ozbiljnih bolesti povezanih sa pojedinačnim genom (kao što je cistična fibroza), tako da embrioni koji nose varijante genoma povezanih sa bolešću neće biti implantirani – rizik od prenošenja stanja za parove koji znaju da su nosioci ovog gena. Tehnologija snimanja gena takođe izaziva strah od dizajnerskih beba, izabranih ne da izbegavaju bolesti, već zato što imaju gene za koje se smatra da su povezani s poželjnim osobinama kao što su inteligencija i atletizam. Ta praksa je nezakonita u Velikoj Britaniji, ali ne postoji obavezujuće međunarodno zakonodavstvo. Dobili smo novi pogled na ljudsku koncepciju Oplodnja jajne ćelije spermatozoidom prvi put je primećena pod mikroskopom 99 godina pre rođenja Lujze Braun, ali tek kada je oplođena ćelija mogla da se održi i prati, sa nastankom vantelesne oplodnje 1969. godine, koji predstavlja mali skup ćelija, postao je simboličan početak života. Nekoliko medijskih priča o asistiranoj reprodukciji sada su potpune, ali bez slike istog. Podjednako fascinantna slika sperme koja se se mikropipetom ubacuje u meku jajnu ćeliju u procesu vantelesne oplodnje nazvana je introcitoplazmična injekcija sperme (ICSI), sama je neka vrsta rekapitulacije seksualnog odnosa. Ove slike su prikazane kao čudesne slike nade – čak iako, paradoksalno, suočavaju nas sa pogledom na ljudski život duboko čak u ono vanzemaljsko za naše iskustvo. Sociolozi sa Univerziteta u Kembridzu kažu da mikrofotografije ICSI-a menjaju naš pojam života kao nešto što može biti tehnološki posredovano: „Prošavši kroz čašu IVF-a, ni ljudska reprodukcija niti reproduktivna biologija ne izgledaju sasvim isto. IVF je promenio naučno razumevanje onoga što je život“. Tehnika je takođe promenila tradicionalne pojmove porodične strukture. Donacija ćelija i surogat materinstvo, zamrzavanje embriona i tehnike kao što su mitohondrijalni transfer i uređivanje gena menjaju dugotrajne stavove o biološkim odnosima, srodstvu i ograničenjima vremena, prostora, pola i genetike pri razmnožavanju. To je izazvalo novu raspravu o moralnom statusu embriona Kada je došao u žižu javnosti, sve rasprave vezane za embrion su se okrenule ka njegovom moralnom statusu – tradicionalno, za katoličku crkvu, koja se vrtela oko pitanja – Kada on dobija dušu? Da li je ličnost stvar jedinstvenog genetičkog identiteta? – identični blizanci tu predstavljaju problem. Da li se odobrava kombinovanje sperme i jajne ćelije? Kada embrion počinje da stiče oblik u procesu koji se zove gastrulacija? Implantacija u matericu? Formiranje nervnog sistema? Ironija je da, čak i dok biologija postaje privržena moralnim argumentima, ona pokazuje naš razvoj kao seriju kontigentnih koraka. Moralni status embriona i dalje je sporan. Izvor: www.theguardian.com KAKO JE IVF PROMENIO SVET? was last modified: May 5th, 2021 by Marijana Arizanović 0 komentara 3 Facebook Twitter Google + Pinterest Marijana Arizanović MOŽDA TE ZANIMA I OVO... ZAŠTO VTO NE USPEVA? SPISAK KLINIKA KOJE MOŽETE ODABRATI PREKO RFZO-A... OTVORENO PRVO SAVETOVALIŠTE ZA USVAJANJE PROBLEM O KOM SE RETKO GOVORI –... POTVRĐENO: MUŠKARCI SA FIZIČKI ZAHTEVNIM POSLOVIMA IMAJU... DA LI ZAJEDNIČKI TRANSFER DOBROG I LOŠIJEG... NAJMANJE 12 MILIONA BEBA ROĐENO OD PRVE... UPOTREBA IMUNOTERAPIJE KOD ŽENA S NEUSPELOM IMPLANTACIJOM BESPLATAN NACIONALNI INFO BROJ ZA VANTELESNU OPLODNJU U VELIKOJ BRITANIJI ROĐENA PRVA BEBA SA... NOVO ISTRAŽIVANJE: 5 RAZLOGA ZBOG KOJIH NAGLO... SAVETOVALIŠTE ZA USVAJANJE HOLISTIČKI PRISTUP VANTELESNOJ OPLODNJI I PRIPREMI ZA... RIZICI I POSLEDICE HPV-a HIRURŠKO LEČENJE GOJAZNOSTI DAJE REZULTATE U LEČENJU...