Kod neplodnosti se sve vrti oko biologije – zamrzavanje jajnih ćelija, deoba embriona, implantacija blastocista. Mi smrtnici ne možemo da uradimo ništa kako bismo bili sigurni da će se trudnoća desiti – možemo da pokušavamo, pa čak i da idemo kod svih tih sjajnih medicinskih stručnjaka kako bi nam pomogli, ali na kraju, to je van naše kontrole.
Kada se trudnoća ne događa, a posebno kada nema zdravstvenih razloga zbog kojih se ne događa, često se okrećemo Bogu kako bismo dobili odgovore.
Zašto se ovo meni događa? Šta sam uradila da ovo zaslužim?

Za mene, ovo je bio jedan od najizazovnijih delova moje sedmogodišnje bitke sa neplodnošću. Kada se nije dešavalo prirodnim putem, pitala sam – zašto meni? Kada se nije dešavalo nakon ciklusa tokom kojih sam dobijala hormone a zatim i nakon inseminacija, pitala sam – zašto meni? A onda, nakon moje prve neuspešne vantelesne, kada mi je zaista postalo jasno da možda nikada neću zatrudneti i dobiti biološko dete, na trenutak sam zastala da bih rekla, tačnije uzviknula – Zašto sam ja odabrana za ovaj bol?
Moji roditelji imigranti, podigli su me kao katolkinju. Išla sam na mise sa mamom i braćom i sestrama svake nedelje i učili su me da kada mi je potrebna Božja pomoć, samo treba da je zatražim.
I tražila sam je – puno.
Sedam godina molitvi, paljenja sveća i odlazaka u crkvu po odgovore i inspiraciju i sve što sam tako dugo dobijala bilo je veliko, oštro NE!

Tokom tih dugih, mračnih godina, puno sam tragala po duši. Tražila sam pomoć psihoterapeuta i pročitala nebrojeno mnogo knjiga o tugovanju. Sve ove aktivnosti su mi pomogle da nastavim sa životom u svetu koji slavi sve što je vezano za bebe i govori mi da je najvažnija stvar koju mogu da uradim sa životom – da postanem majka.
Ali i dalje sam imala problema sa prihvatanjem ove ideje o tome zašto su određeni ljudi „blagosloveni” bebama i zašto ja nisam?
Ta ideja o „imanjima” i „nemanjima” onog što je „suđeno” i što nije me je proganjala. Nisam mogla da prihvatim činjenicu da su nekim ljudima „data” deca, a oni ih zlostavljaju ili povređuju. Svakako da ovakvi pojedinci ne zaslužuju decu!
Vremenom, došla sam do shvatanja da je život nasumičan i često nepravedan. Nečija radost nema baš ništa sa mojom patnjom, i obrnuto. Moje zdravlje ne zavisi od nečije bolesti, moje srećno detinjstvo od nečijeg turbulentnog, i tako dalje.
Iako je ta prva neuspela vantelesna oplodnja i ona nakon nje bile razarajuće po dušu, za mene je prekretnica bilo neuspelo usvajanje nakon pet godina neuspešnog lečenja neplodnosti.
Iako ishod nije bio onakav kakav sam želela, zaista sam doživela momenat koji je preokrenuo moj život.
Nakon što je šok popustio, sećam se da sam sebi rekla: Tvoj život je dar. Nemoj ga traćiti na to da budeš tužna i ljuta sve vreme. Sada kada sam na tako intimnom nivou poznavala komplikovane pojedinosti ljudskog začeća, činjenica da se sve odigralo baš kako je trebalo tokom MOG SOPSTVENOG začeća učinila je da shvatim da imam toliko toga da dam van majčinstva. Bilo je suđeno da ja budem na ovoj planeti. Imam samo 35 godina i imam tako puno života ispred sebe.

Dve godine sam ulagala svu svoju energiju u posao, ulogu supruge, prijateljice, kćerke i sestre. Svu svoju majčinsku energiju sam izlila na studente i sestriće i sestričine. Muž i ja smo putovali, posetili i zapadnu i istočnu obalu Kanade, diveći se božanskom u okeanima i planinama i diveći se našoj vezi.
Tek kad smo oboje bili spremni, vratili smo se nazad na kliniku, gde smo dobili dete, a nakon godinu i po dana i još jedno.
Ako se vi sada nalazite na tom mestu – ljuti na svet, svemir, Boga ili neku višu silu, dozvolite mi da vam kažem da dobro znam kako se osećate.
Dozvoljeno je da budete ljuti i povređeni. To je normalna ljudska reakcija na ono što prolazite. Ali ako bih mogla da ponudim pomoć, rekla bih vam da ne ostanete tu zauvek. Postoji život koji vam je dat da ga živite i ja se nadam da on uključuje i to da ćete postati roditelj. Ali čak i ako ne uključuje, želim da znate da je suđeno da budete ovde i sada i da imate toliko toga da pružite. Vaše postojanje je dokaz toga.
Izvor: www.fertilitymatters.ca