MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO TREBA ZADRŽATI DOBRU VOLJU I DUH 26/11/2018 O zahvatima – laparoskopiji i histeroskopiji, o problemima sa kojima se suočavaju parovi s problemom neplodnosti, o tome kako se pripremiti za proces VTO ali i o tome da li je ovaj proces rizičan razgovarali smo sa asist.dr sci med Jelenom Micić iz KC Srbije, Klinika za ginekologiju i akušerstvo. Koliko je neplodnost problem savremenog društva? Učestalost neplodnosti je u 15 – 20% parova u razvijenim zemljama. U prvoj godini zajedničkog života, 70 – 80% parova postiže trudnoću, dok će u drugoj godini trudnoću postići još svega 6 – 7% parova. Pomoć lekara se traži prosečno posle 2.5 godine neplodnosti, a ciljano lečenje počinje posle 4 godine. U poslednjih 30 godina, učestalost neplodnosti je porasla 5%. Šansu za začeće u savremenom društvu umanjuju: odgađanje rađanja, gojaznost, pušenje, konzumiranje alkohola i droga, polno prenosive bolesti, posledice namernih pobačaja, ginekološke operacije, onkološke bolesti mlađih žena i muškaraca, kao i brojne hemikalije, konzervansi, kozmetički proizvodi i izvori jonizujućeg zračenja u okruženju koji deluju štetno i umanjuju plodnost. Koje su to najbolje godine za izvođenje VTO procedure i zašto? Plodnost se smanjuje starenjem žene i muškarca. Dosadašnja istraživanja pouzdano upućuju na to da je plodnost žene u opadanju već od 32. godine, a nagli pad plodnosti se beleži posle 38. godine. Šansa za trudnoću posle 40. godine naglo se smanjuje na 5 do 20%. Utvrđeno je i opadanje plodnosti starenjem muškarca, pa tako posle 42. godine muškarac teže postiže oplodnju. Skladno navedenom, starenjem se smanjuje i uspešnost lečenja neplodnosti. Nesumnjivo, najteže je sprečiti neplodnost zbog odlaganja rađanja, jer su razlozi često objektivni, zbog kasnih brakova i zakasnelih pogodnih socio-ekonomskih okolnosti za proširenje porodice. Da li je VTO rizičan proces i da li je težak? Nijedna medicinska intervencija, pa ni uzimanje lekova, nije bez rizika. Prilagođavanjem lečenja i izborom manje rizičnog, ali uspešnog postupka, komplikacije i posledice VTO postupka se mogu znatno umanjiti. Rizici koje sa sobom nosi VTO postupak mogu biti: rizici stimulacije ovulacije, rizici samog IVF ili ICSI postupka i perinatalni rizici. Tokom pripreme para za lečenje i u vreme postupka, u 15 do 20% žena se mogu pojaviti ili pogoršati psihološko-psihijatrijski poremećaji, usled nezadovoljstva, neizvesnosti, straha, pritiska okoline ili negativnih rezultata lečenja. Uz neuspeh postupka, učestalost depresije raste na 30%. Primena lekova za stimulaciju ovulacije ima negativne učinke i na jajne ćelije i potom zametke zbog razvoja većeg broja ćelija u nefiziološkoj okolini; a razvoj hiperstimulacije jajnika može teško narušiti zdravlje i stvoriti opasnost za život. Tokom aspiracije (prikupljanja) jajnih ćelija, postoji rizik od anestezije, krvarenja iz jajnika ili u njima, povreda i krvarenje ostalih karličnih organa, infekcije i apscesa. Ovi rizici su retki, između 0.3 i 2%. Dalje, povišen je rizik nastanka ektopične trudnoće, češće su višeplodne trudnoće, veća je i učestalost spontanih pobačaja i prevremenih porođaja. Objasnite nam kako se izvodi procedura laparoskopije? Laparoskopija je hirurška tehnika “bez reza” kroz minimalne ubodne rane, uvođenjem optike i tankih instrumenata kroz trbušni zid, uz mogućnost izvođenja skoro svih operacija kao i na otvorenom trbuhu. Pogodna je za pacijentkinje zbog poštednijeg pristupa, kraćeg i potpunijeg oporavka, iz estetskih razloga, zbog manjeg broja komplikacija, kraćeg bolovanja i radne nesposobnosti. Danas je praktično “zlatni standard” u dijagnostici i lečenju neplodnosti, kod korektivnih operacija na jajovodima, pri rešavanju ektopičnih trudnoća, cista, endometrioze, mioma i drugih tumora, kao i razvojnih anomalija ženskog genitalnog sistema. Ukoliko se laparoskopija radi u dijagnostičke svrhe, VTO postupak se može planirati posle sledećeg ciklusa ukoliko je nalaz uredan; posle laparoskopske operacije npr. ciste na jajniku, postupak se planira 3 meseca posle zahvata, dok posle operacije mioma sa postupkom treba sačekati bar 6 meseci. Objasnite nam šta je to histeroskopija? Ko, kada i zašto treba da uradi histeroskopiju? Histeroskopija je metoda kojom se posebnim instrumentima sa kamerom ulazi u šupljinu materice i tako stiče uvid u izgled cervikalnog kanala, pravilnost materične šupljine i ušća jajovoda, kao i stanje sluznice. Radi se u dijagnostičke ili operativne svrhe, najčešće anomalija uterusa – septuma, uklanjanje polipa endometrijuma, submukoznih mioma ili priraslica u šupljini materice. Ukoliko se histeroskopija radi u dijagnostičke svrhe, incijacije endometrijuma tzv.skrečinga ili radi uklanjanja polipa, VTO postupak se može planirati već posle sledećeg ciklusa; dok se posle histeroskopske operacije septuma materice, postupak može planirati posle 3 do 4 meseca. Objasnite nam razliku između inicijacije endometrijuma, tzv.screčinga i histeroskopije? Inicijacija/aktivacija endometrijuma, tzv. skrečing je namerno pravljenje defekata sluzokože materice, što dovodi do njenog pravilnijeg formiranja u sledećem ciklusu, pa tako i povećanja uspešnosti VTO postupka. Najčešće se radi histeroskopskim putem, a sama histeroskopija ima brojne druge primene. Kako da se jedan par najbolje pripremit za VTO proceduru? Pored psihološke pripreme, jer VTO procedura može biti i neuspešna i bez jasnog razloga – a lečenje neplodnosti može trajati dugo, bitno je u sklopu pripreme prekinuti štetne navike (prestanak pušenja, ograničenja upotrebe alkohola, kofeina, opojnih sredstava…), izbegavati stres i koliko god je moguće nepovoljne uslove u okolini, hraniti se zdravo uz izbegavanje nezdravih dijeta, konzervansa, plastike… i sprečiti nedostatak vitamina, pre svega B9 (folne kiseline), B6, B12, C, D, zatim joda, selena i cinka. Reproduktivna medicina napreduje – mislite li da postoje nove metode koje će povećati uspešnost vantelesne oplodnje? Prirodno je da nauka i medicina napreduju, ali je očekivano da zbog postojanja prirodnih, bioloških granica i nepremostivih prepreka za mogućnost začeća, biomedicina i tehnologija neće moći da reše sve probleme, niti će stručnjaci iz ove oblasti moći da odgovore na sva pitanja. Vaš savet parovima je…? Na kraju, a ne manje bitno, prekomerno i nekritično oslanjanje pacijenata na šumu podataka dostupnih putem Interneta, a u svojoj najboljoj nameri, moj savet je da se pravilno upute i obaveste o svom reproduktivnom zdravlju – jer neretko informacije stvaraju zabune, dodatne strahove ili preterana očekivanja. Jednako kako nauka i tehnologija u službi medicinskih stručnjaka ne nude sve odgovore, još manje ih može ponuditi svemogući dr Google. U svemu valja naći pravu meru i pri tom zadržati dobru veru i duh. IZVOR: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO-2 TREBA ZADRŽATI DOBRU VOLJU I DUH was last modified: January 22nd, 2019 by Sansa 0 komentara 3 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... 18. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO PORUČI BESPLATAN PRIMERAK NOVOG MAGAZINA GDE MOŽETE PREUZETI NOVI 18. BROJ MAGAZINA... VTO REČNIK 17. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO PROBLEM O KOM SE RETKO GOVORI –... KAKO FUNKCIONIŠE DONACIJA REPRODUKTIVNIH ĆELIJA U SRBIJI DA LI ZAJEDNIČKI TRANSFER DOBROG I LOŠIJEG... MOJE IME JE STRAH ŠTA PREDSTAVLJA KAFICA U CENTRU ZA VANTELESNU... NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE ŽELIM TI… ŠANSINI VEBINARI – VAŽNA PITANJA I ODGOVORI PRVI KORACI U OTKRIVANJU PROBLEMA I LEČENJU... MIKOPLAZMA I UREAPLAZMA