B.G. je uzimao steroide godinama, što je rezultiralo smanjenjem broja spermatozoida. Sada on i njegova supruga žele decu.
Otkako je odrastao nosio je majicu u L veličini zbog svojih mišića. Kao bodibilder, znao je da redovan unos proteina, steroida i dizanje teških tegova dovodi do ekspanzije mišića.
Međutim, poslednjih 6 meseci, B.G koji je inače i konsultant za fitnes i ishranu, gledao je kako se njegova brižljivo definisana građa smanjuje, skuplja i gubi. ,,To sam primetio pre nekoliko nedelja i morao sam da kupim košulju za ceo broj manju”, kaže on. Probao je ovu košulju za svoju suprugu, i bukvalno je visila na njegovim ramenima. ,,Samo sam nekako odmahnuo glavom”, kaže on. Znao je da je i ona videla te promene. B.G , koji sada ima 30 godina, počeo je da uzima steroide sa 18. Čuo je da bi mogli da ometaju plodnost (steroidi mogu da ugase prirodnu proizvodnju testosterona u telu) ali kao i mnogi mladi muškarci, više je brinuo kako da ne dobije bebu nego kako da je dobije. Sada on i njegova supruga pokušavaju da zatrudne, i iako je odustao od steroida pre dve godine, čini se da je šteta već učinjena.
Kada je prošle godine dobio analizu sperme, broj spermatozoida je bio ravan nuli. ,,To je bilo jako potresno”, kaže on.

Počeo je da uzima lekove za povećanje muške plodnosti kako bi se testisi oporavili. Ali tri meseca kasnije, još nije bilo spermatozoida. Ubrizgavao je testosteron jer njegovo telo više nije moglo da ga proizvodi prirodno, ali je njegov lekar preporučio da se zaustavi kako bi lekovi bili efikasniji. Sada se broj spermatozoida polako penje, ali njegov seksualni nagon je oslabio, zajedno sa njegovom energijom i 30 kilograma mišića. Ima masti na mestima na kojima nikada ranije nije imao, uključujući i tkivo dojke. Postao je depresivan. Na svojim nalozima na društvenim mrežama, se sa fotografija bez košulja preorijentisao na objavljivanje više snimaka sa dugim rukavima. Osim što se poverio svojoj supruzi, on nije javno podelio ono što se zaista dešava. ,,Imam 10 i više hiljada ljudi koji me prate na Instagramu,” kaže on, “i koji ne znaju ko sam ja.” Neplodnost se gotovo uvek smatra problemom žene i istina je da žene nose veći teret. One su te koje na kraju ili zatrudne ili ne, i bez obzira na to da li partner ima problem sa neplodnošću, žensko telo je obično mesto lečenja. In vitro oplodnja (IVF), na primer, često zahteva samo uzorak sperme od muškaraca, ali mnogo više od njihovih ženskih partnera: injekcije sintetičkih hormona, testove krvi, ultrazvuk.
Pa ipak, polovina slučajeva u kojima parovi ne mogu imati bebe, na neki način su zbog muškaraca. Sada više muškaraca govori o tome, ali i dalje postoje predrasude. Muškarci su uglavnom odsutni iz javnih debata o neplodnosti, pa čak i oni koji su tražili podršku oklevaju da se identifikuju kao neko ko se bori sa muškom neplodnošću. ,,Osećam da izgledam kao stereotip muškarca”, kaže B.G. ,,Ja sam tetoviran. Imam mišiće. Vežbam. A neplodan sam. Koliko drugih muškaraca koji imaju taj mačizam, koji imaju razvijenu samokritičnost, se nalazi u istoj situaciji kao i ja?”. Neki ljudi, kao B.G , znaju zašto su neplodni. Jedan od najčešćih uzroka je varikokela, vene u skrotumu ponekad postanu prevelike i zapetljane, što može dovesti do zagrevanja testisa i narušiti funkciju spermatozoida. Ovo se često može popraviti operacijom. Neki lekovi, uključujući steroide i lekove za gubitak kose, takođe utiču na plodnost kod muškaraca, kao i gojaznost i druga medicinska stanja. Nedavna istraživanja pokazuju da je starost još jedan faktor koji utiče na kvalitet spermatozoida, a ne samo kvalitet jajnih ćelija, tako da se kvalitet smanjuje s godinama.

Ali mnogi slučajevi muške neplodnosti su idiopatski, što znači da je njihov uzrok misterija za lekare. Genetika ili drugi zdravstveni faktori mogu biti u igri. Dijeta, alkohol, zagađenje vazduha, stres, pesticidi, spojevi u plastici, čak i nošenje tesnih gaćica umesto bokserica mogu biti veliki minus. Istraživanje je pokazalo da sve ovo može uticati na potencijalnu degradaciju plodnosti, a naučnici pokušavaju da shvate šta je najvažnije. Čini se da stvar postaje sve hitnija.
Analiza studija iz 2017. godine, objavljena u časopisu Ažuriranje ljudske reprodukcije, pokazala je da je među muškarcima koji žive u zapadnim zemljama broj spermatozoida opao za više od 50% za manje od 40 godina.
Za tri godine koliko dr D.K. specijalizira urologiju, on je primetio promenu u načinu na koji muškarci pristupaju tom pitanju. ,,Parovi su pretpostavljali da je problem sa ženom, prelazili su direktno na in vitro oplodnju i intrauterinu inseminaciju (IUI) – kod koje se sperma ubacuje direktno u matericu, pre nego što bi pristupili istraživanju problema kod muškarca. Lekari, pacijenti i parovi su sada svesniji ovog muškog faktora, i žele da dobiju odgovore ranije”, kaže on. Međutim, nakon što muškarci napuste ordinaciju, oni često osećaju krivicu, jer su oni razlog što njihova partnerka ne može da zatrudni, sram – jer nije u stanju da ispuni svoju osnovnu funkciju u reprodukciji, usamljenost – jer se osećaju kao da su jedini u ovoj situaciji.

,,Postoji istorijska ideja da muškarce ne treba uznemiravati kada je reč o neplodnosti, reprodukciji ili deci, što nije istina”, kaže doktorka E.H, istraživač muške neplodnosti na jednom univerzitetu u Engleskoj. U istraživanju iz 2017. godine, ona i njen tim istraživača pitali su muškarce koji imaju do 40 godina kako je neplodnost uticala na njihove živote. 93% je reklo da je to imalo negativan uticaj na njihovo samopoštovanje. Iste teme su se stalno pojavljivale: muškarci su se osećali depresivno, usamljeno, zabrinuto za budućnost bez dece – čak i sa samoubilačkim tendencijama. Ipak, skoro 40% njih nije tražilo podršku. Neplodnost je privatna i za mnoge žene. Međutim, žene imaju mogućnosti da pronađu zajednicu koja se može odnositi na ono kroz šta prolaze, uključujući grupe za podršku, internet forume i FB grupe. Iako se dosta muškaraca u razdoblju od 25 do 44 godine bori sa neplodnošću, postoji tek nekoliko grupa posvećenih muškoj neplodnosti. Jedna od najpopularnijih udvostručila se u 2017. godini. Ipak, ima manje od 1.000 članova.
Među njima je i E.H , 33-godišnji rendgenski tehnolog. U 2015. godini saznao je da ima mali broj spermatozoida zbog varikokele. Taj broj je porastao nakon operacije, ali nakon pet godina pokušaja, pet rundi IUI i IVF-a i dva pobačaja, on i njegova žena ostali su bez dece. ,,Krivica se pomerala napred-nazad “, kaže on. ,,Oboje znamo kako je biti na tom kraju.” Oni su se nadali da će se susresti sa parovima koji su u sličnoj situaciji u klinici za lečenje neplodnosti, ali kako se E.H seća, bilo je malo muškaraca, ako ih je bilo. Pridružio se Facebook grupi za neplodnost sa preko 20.000 članova. ,,Nije bilo muškaraca, možda jedan ili dva”, kaže on. Onda je pronašao grupu kroz koju on i drugi muškarci mogu međusobno da se savetuju i podržavaju. “Držati sve u sebi je zaista iscrpljujuće”.
,,Toliko muškosti je o tome da treba da budemo snažni, nezavisni i sposobni kao i drugi muškarci”, kaže L.B, medicinski sociolog i autor knjige Zamišljanje muškosti – muška neplodnost, medicina i identitet. Ako ne možeš da svojoj ženi napraviš dete, ne možeš da se uporediš sa drugim muškarcima a da se ne osećaš inferiorno. Ali ideje o muževnosti mogu biti iznenađujuće fleksibilne u slučaju neplodnosti, kaže on. Za svoju knjigu intervjuisao je 24 para, jedan od parova bio je i par kom je dijagnostikovana neplodnost neporedno pred intervju, a onda je opet, skoro dve godine kasnije, ponovo urađen intervju. ,,Mogli ste da vidite da rade puno na obradi svojih iskustava, kako bi redefinisali šta muškost znači za njih”.

Muškarci su naglašavali svoju ulogu dobrog muža ili njihovu pripremu da budu dobri očevi. Za mnoge, biti muškarac značilo je prolaziti kroz svaku vrstu postupka u lečenju neplodnosti, bez obzira na to koliko je bolno. ,,Zapravo dokazati svojoj ženi da sam jak, hrabar, spreman sam da uradim sve što je potrebno” . B.G je izbegao da se pridruži Facebook grupi mesec dana nakon što mu je žena rekla za to. ,,Nisam hteo da podelim sa grupom slučajnih tipova ono kroz šta prolazim”. Konačno je ipak popustio. Kada je pročitao poruku čoveka čija ga je borba sa neplodnošću navela da razmisli o samoubistvu, slomio se u suzama. ,,To je ono kroz šta prolaze mnogi ljudi i samo drže to u sebi”, kaže on.
F.Z direktorka istraživanja psihijatrije u jednoj bolnici, smatra da online grupe daju mnogo nade jer normalizuju iskustvo koje mi osećamo kao izolovano – kao da se samo nama dešava. Muškarcima je teško da razgovaraju o ovim pitanjima, kaže ona. Zato što nisu u skladu sa vršnjačkom grupom – većina ljudi koje znaju imaju decu, a oni ne. Ova doktorka i njen tim sada testiraju aplikaciju koju su razvili, koja nudi muškarcima korake za poboljšanje njihove plodnosti kao i forum na kome mogu pisati i razmenjivati iskustva.
B.G nije otvoreno pričao o svojoj neplodnosti na društvenim mrežama. Ali u poslednje vreme se poigrava sa idejom da napravi YouTube seriju o svom iskustvu. ,,To vas ne čini mekima kada govorite o tome“, kaže on. ” Ali to vas ne čini manje čovekom. Ali ako to može dati do znanja još nekom čoveku da se ne oseća usamljeno u ovoj borbi, onda je objavljivanje moje priče i dopuštenje da budem ranjiv potpuno vredno toga “.
Izvor: http://time.com/