NAŠE VTO PRIČE TAKO TEŠKE REČI: RAK I NEPLODNOST 12/02/2018 Ponekad se osećam ljutito zbog svega što sam izgubila, ali je najčešće to samo tuga koja je uvek prisutna. Nikada neću imati onaj trenutak da mužu kažem da sam trudna. Nikada nećemo ići na prvi ultrazvuk. Nikada neću biti ponosna na stvaranje novog života. Kada otkrijete da imate rak, pretpostavljate da je to najgori dan u vašem životu: strah, nepoznato, osećanje da se reč “rak” sigurno ne može povezati s vama. Imala sam 32 godine, a rečeno mi je da imam rak grlića materice. Taj šok i bol bili su zastrašujući – ali u stvari, sve je to brzo završeno. Jednom kada saznaš koliko se proširio i kada dogovoriš plan lečenja, onda se sve zaustavlja i prosto si uhvaćen u vrtlog bolničkih poseta, u čekanja i u grozan pokušaj da daš smisao svemu. Mnogo je, pak, teže reagovati na tupe bolove sa kojima ostaneš. Znaš da su ti najbližji ljudi potreseni i da se osećaju bespomoćno. Strah koji sam videla u očima muža je nešto što ću uviek nositi sa sobom kao najbolniju sliku koju sam videla. Odmah nakon dijagnoze, niko zapravo i ne zna kako da se prema tebi ponaša, niti šta da kaže. Mnogo se govori o “borbi”, a česta je ona rečenica “budi jak”. Uvek sam znala da želim da budem majka. Stidim se da kažem da je to nešto što sam uzela zdravo za gotovo – pretpostavila sam da će moje vreme neizbežno doći. U danima i nedeljama odmah nakon moje dijagnoze, bila sam toliko usredsređena na življenje da nisam stvarno razmatrala dugoročne implikacije gubitka moje plodnosti. Najpre sam imala proceduru uklanjanje grlića i tumora. Ovakva procedura ostavlja uterus na mestu – u pokušaju da sačuva plodnost. Na žalost, ovo nije bilo uspešno i morala sam da uradim histerektomiju (uklanjanje materice) jer je kancer bio posebno agresivan. Fizički sam se brzo oporavila od operacije i ostalo je nekoliko ožiljaka na mom stomaku. Emotivno, stvari su bile mnogo teže. Bila sam odlučna da budem dobro što je pre moguće – ali je to značilo u stvari da sam se pretvarala da sam u redu, dok nisam došla do tačke kada se više ne pretvraraš. Ponekad sam ljuta na sve stvari koje sam izgubila, ali je najčešće to samo tuga koja je uvek prisutna. Nikada neću podeliti taj trenutak sa mužem kad mu kažem da sam trudna. Nikada nećemo ići na naš prvi ultrazvuk uz uzbuđenje i očekivanje koje imaju novi roditelji. Neću doživeti trudnoću i osetiti taj osećaj ponosa kada novi život raste u tebi. Nikada neću videti izgled lica mog supruga kada prvi put drži dete – sve ovo mi razbija srce. Dugoročni emotivni uticaj gubitka plodnosti je ogroman teret koji nosiš. Prijatelji su ljubazni i podstiču vas da razmišljate o usvajanju. Iako je to, naravno, način da postanete roditelj (bez obzira na rigoroznu proceduru ), na ovaj način ne umanjujete bol koju osećate kada znate da ne možete nositi svoje dete. Kako se vreme kreće, bol se ne smanjuje. Nadam se da će jednog dana doći bar do prihvatanja. Ja žudno pratim sva nova istraživanja koje se odnose na plodnost i mislim da postoji nada. Činjenica da su stvorene u laboratoriji jajne ćelije daje mi nadu da se preduzimaju napori koji će u budućnosti značiti više opcija. Međutim, važno je napomenuti da ukoliko bih sutra mogla da imam bebu, genetski moju i mog muža, to ipak ne bi umanjilo bol ukoliko nisam sposobna da to dete nosim i rodim. To jeste, i zauvek će ostati posebno teško, za mene. Izvor: www.independent.co.uk TAKO TEŠKE REČI: RAK I NEPLODNOST was last modified: February 5th, 2020 by Sansa 0 komentara 7 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE NAŠE PALČICE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA