NAŠE VTO PRIČE TAČKA 26/10/2017 Bila sam na Sajmu knjiga. Kupila sam knjigu Pismo nerođenom detetu. Knjigu je napisala neka Italijanka, jako poznata u svetu upravo po toj knjizi. Sećam se da sam ranije čitala tu knjigu. U stvari nisam je čitala već sam počela da je čitam i ostavila. Nisam mogla… Sve mi je to delovalo odvratno, mučno, strašno…Ne, knjiga se ne bavi pitanjem neplodnosti, ni malo. Žena je plodna. Samo mi je naslov knjige bacio pred noge milion misli. U sekundi. Kako je strašno deliti žene na plodne i neplodne. U ovaj red sve plodne, a sa ove druge strane, posle žute linije, neka stanu one neplodne. Nekako se gubi ličnost u toj reči. Ti si neplodna. Tačka. Ti nemaš decu. Tačka.Ti nisi bila trudna. Tačka. Nema šta više da se kaže. Videćeš kad budeš imala decu. Tačka. Čudan je svet oko nas, sve merimo u svemu se takmičimo, pa i u rađanju. Po nekoj logici stvari – svaka žena korača ovim svetom kako bi bila produktivna, kako bi rađala – nastavljala vrstu. To je ono iskonsko u nama. Prirodno. Šta se desi kad se to ne desi? Odmah iza žute linije? U red? Pomišljam ponekad koliko te to obeleži i koliko te to promeni? Taj trenutak kad shvatiš da prirodno ne nastavljaš prirodno? Spletkare misli svašta, bace te na dno i dignu u visine. Ponekad ne možeš da se izboriš ni sa sobom, a društvo ide za tobom i dahće ti za vrat: A kad ćete? A što niste probali ovo? Ma opustite se samo! Ejjj, čula sam ima jedan novi preparat, baaš pomaže! Sve te to obeleži. Za ceo život. Ideš od lekara do lekara – širiš noge i daješ krv kao da si proizvodnja crvenih krvnih zrnaca! Otvoriš račun u banci i sakupljaš novac – za vantelesne oplodnje. Dok ljudi otvaraju štednju za crne dane, za školovanje dece, za automobil…Ti otvaraš račun za nerođeno i nezačeto dete! I nadaš se. Nadaš se da neće tamo neko da odmahne suvo glavom – nismo ni ovog puta uspeli. Nadaš se da ćeš da čekaš red na odeljenju ginekologije u delu za trudnice. Tražila sam po Sajmu knjiga neku knjigu o sterilitetu, o neplodnosti. Svet hrli ka štandovima gde se prodaju krimi i ljubavni romani, a ja tražim knjigu sa naslovom Neplodnost, Zdrava hrana za one koji žele da rode, Šta da probate ako ste sve već probali, Anatomija ljudskog tela sa posebnim slikama ženskih polnih organa…Kakva ironija! Mi neplodne isto čitamo, družimo se, živimo život, volimo se, razgovaramo…Intelektualke smo. Umemo i da pišemo. Izlazile smo nekad po klubovima i vodile smo normalan život dok se nismo upustile u vode neplodnosti.Dok nas život nije naterao da se prilagodimo, kao kameleoni. A žene znaju kako da se prilagode i kad je najteže da izdrže. Rodi se ono životinjsko u nama, inat za život. Borba za opstanak vrste. Ne posustajemo. Nastavljamo da se bodemo u stomak, u ruku, u butinu…da sakupljamo novac na računu za VTO i da koračamo ulicama kao i vi. Tu smo. Svaka peta koju sretnete misli o ovome o čemu vam pišem. Razmislite o tome dok šetate ulicama. I onda naiđem na knjigu Pismo nerođenom detetu! Tačka. TAČKA was last modified: May 1st, 2020 by Sansa 1 komentar 32 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE NAŠE PALČICE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA