NAŠE VTO PRIČE I PUF – DVE CRTE NA TESTU 21/09/2017 Nekoliko procesa vantelesne oplodnje su iza mene. Čudno je kako to zvuči-iza mene? Oni nisu iza, oni su i dalje tu. Postoje. Svaki udarac slamao me je do kraja. Borba koja traje i dalje i kojoj ne vidim kraj. Gledam žene kako prolaze pored mene, trudne, sa stomakom koji tako ponosno nose jer je unutra njihova beba. Pitam se da li ću ikada i ja osetiti isto? Da li će ispod mog srca kucati još jedno? Teško je kad znaš da za stvaranje bebe moraš da pripremiš novac. Moraš da radiš i dobro zaradiš kako bi imao još jedan pokušaj. Niko ne garantuje uspeh i niko ne kaže-da sigurno ćete biti trudni. Odlazim u klinike redovno, obilazim ih i radim opet i opet taj ultrazvuk. To traje godinama. Prosto sam se srodila s tim aparatom za merenje veličine folikula. Svako malo – eto mene na ultrazvuku. U toku procesa primam hormonsku stimulaciju, sve tri nedelje se bockam u stomak. Toliko sam se izveštila da ne osećam ni bol, ništa. Poznajem proizvođače lekova i znam skoro napamet sve kontraindikacije. Savladala sam gradivo. Kad se bocnem, samo osetim hladnu tečnost u sebi. Ostane rupica na stomaku, malecna. Ništa strašno. Strašnija je bol u duši svaki put. Jer uvek pomislim kolika je ovo muka? Neka žena spava sa svojim mužem i puf – dve crte na testu. Neka druga se u trenutku strasti uhvati sa nekim lepim momkom posle dobrog izlaska i puf – dve crte na testu. A vidi mene? Ja sa mužem sedim uveče i brojim minute do bockanja u stomak! Tražim najbolju pozu za stop injekciju i živim život u iščekivanju. Prođe tako petnaestak dana neizvesnosti – od bockanja pa sve do novog ultrazvuka i merenja nivoa hormona. Vene poplavele na rukama, bodem se svaki dan. Ma ko narkoman. Bodem se i u stomak, sama, a u venu me bodu drugi, a onda malo idem na vaginalni ultrazvuk. I eto, prođe vreme. Onda te uspavaju i kad se probudiš čekaš da čuješ broj. Zašto broj? Pa to je čarobni broj jajnih ćelija. Što je veči broj- šanse su ti veće. A ja kao da ne spavam. Ma na mene i ne deluje ta anestezija – čini mi se svaki put pod anestezijom brojim. Onda posle čekaš. Čekaš nekoliko dana i pokušavaš da živiš normalno, iako ti misli lete ka laboratoriji, iako misliš na embiologa koji sad mućka sa tvojim ćelijama i spermićima muža. I šta im uopšte radi? Nadam se da ih ne dira i ne uznemirava. Pa to su moja deca! Nemoj da ga ja nahvatam kako mi muči decu, slučajno! Prolaze minuti, ma ko sati! Nikako da prođu. I prođe dva-tri dana. Najlepši trenutak cele procedure vantelesne oplodnje dolazi. Transfer. Vraćaju mi moje embrione. MENI vraćaju MOJE embrione! Kakvo ushićenje! Osećaj da sam već trudna od tog momenta počinje i ne prestaje. Traje…hm..Nekoliko dana. Ležim, mazim stomak i uživam. Pa ja sam bre trudna, šta ima da sumnjamo? Onda posle par dana sumnja počne da šeta po mozgu. Ma možda nije, možda jeste, ma grudi su mi velike-nabrekle, sigurno jeste, ma boli me stomak-onda nije. Šetam tako s mojim mislima od ludila do razuma. Neprekidno. Kad test pokaže BetaHcg 0 – nade padnu u vodu. Obučem pidžamu, plačem i ne izlazim. Prijateljima kažem – nije mi nešto dobro. Niko ne zna šta se sve dešavalo u meni. Pitate se gde je tu moj muž? Hm…Pa tu je, uvek uz mene, uvek sa mnom. Pati i on ali je muško pa ne oblači pidžamu… I PUF – DVE CRTE NA TESTU was last modified: May 5th, 2020 by Sansa 0 komentara 38 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE NAŠE PALČICE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA