KONKURS ZA NAJLEPŠU VTO PRIČU (2020)NAŠE VTO PRIČE NISAM SLUČAJ, JA SAM MAMA 06/07/2021 VTO priča je pristigla u okviru konkursa Nedelje (ne)plodnosti 2020 Autorka: Brankica Ćirić Odakle krenuti? Od početka, najbolje. I sada, kada se setim šta smo sve prošli, zaboli negde unutra, u grudima. Godina 2007, odlučujemo da vidimo šta se dešava, jer trudnoće nema već 2 godine. Ginekolog me upućuje u kliniku, a tamo piše Odeljenje za sterilitet. Kako mi je teško palo to, kao da sam obeležena, u stvari, mi kao par. Uzimamo slobodan dan da odemo na konsultaciju i čekamo, kao dva ludaka i još pun hodnik parova. Sestra izlazi i kaže: dođite sledeći četvrtak jer doktor mora na odeljenje. Ali mlad si, imaš još zdrave živce i imaš cilj. Dolazimo sledeći put i kreće sve lagano, a mi ne znamo ni šta, ni gde treba da idemo i ređaju se dani, meseci… Folikulometrija, inseminacija jedna, pa druga i ništa. Pitanje ima li nešto novo mi je cepkalo srce. Doktorima sam bila slučaj i tako je počinjao svaki razgovor. Onda priprema za prvu vto i konsultacije. Bockanje, aspiracija, boli stomak ali duša više boli jer sam obeležena, nemam decu a svi ih imaju. Beta je bila negativna a postupak neuspešan. Teško je ali idemo dalje. Dok čekamo da prođe neki mesec do druge vto procedure, obilazimo sve što nam je nekao rekao, od manastira do travara… i svima je neko pomogao, samo nama niko. Prođoše meseci, ide druga vto, procedura poznata, samo je sada druga klinika. Treći sprat, tišina u hodniku i čekanje…da ja, kao slučaj, dođem na red. Analize spremne a jedan rezultat samo dan istekao i komisija nas odbija. Ponovo jurimo papire, pusta administracija, završismo sve i kreće priprema, bockanje a ja se izobličila. Aspiracija, čekamo transfer i dolazi embriolog i kaže: žao nam je, nisu se oplodile, nema transfera. Ja ubijena iznutra, mužu se pojavljuje ekcem na vratu od stresa, plačem kao kiša i idem kući kao slučaj… Načelnica kaže: nešto ima kod vas a mi ne znamo šta je, nešto koči, žao nam je… Leče me sa 2l surutke, pola kg mladog sira i 5 belanaca svakodnevno, da mi regenerišu organizam. A 21. vek je! Posete psihologu su mi jako pomogle da prebrodim tu drugu VTO jer sam pala i totalno potonula. Sasvim slučajno otkrijem da imam problem sa insulinskom rezistencijom i doktor kaže da nisam smela ni jednu injekciju da primim a ne 2 procedure cele. Ja ga gledam i ne znam šta da mu kažem. To je ono “nešto” što je pametna načelnica pomenula. Regulišemo lekovima sve i tako prolazi vreme i odlučujemo da idemo u Česku. Dok pripremamo sve što nam treba, odlazimo u NS kod hematologa. Božija volja, verovatno, odustanemo od Česke, ostajemo u ovdašnjoj klinici i idemo dalje… Opet sve isto: analize, bockanja, aspiracija, transfer ovog puta imamo i… čekamo betu. 15. dana idemo na Slaviju, vadim krv i idem do Hrama Svetog Save da prošetam. Stojim ispred ikone Sv.Petke, kada u jednom trenutku – beba se čuje. Okrenem se, beba sa mamom došla u hram. Ništa neobično, ali meni je toplo oko srca. Idem po rezultat i sestra na šalteru kaže: smejte se, jer imate razlog! BETA POZITIVNA. Šok, neverica, plačemo i vrištim od sreće. Nisam više slučaj, biću majka, eeeej majka, posle 12 godina. I Bog nas je čuo, nagradio nas bliznakinjama, sada sam mama Lune i Dunje. Nisam slučaj, ja sam mama. Završiću ovu priču sa ovim: NIKADA NE ODUSTAJTE, JER POKLON KOJI DOBIJETE NA KRAJU NEMA CENU. Zabranjeno je kopiranje i preuzimanje dela ili celog teksta bez navođenja izvora NISAM SLUČAJ, JA SAM MAMA was last modified: December 1st, 2022 by Marijana Arizanović 0 komentara 8 Facebook Twitter Google + Pinterest Marijana Arizanović MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE NAŠE PALČICE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA