MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVOU FOKUSU INTERESOVANJA Laparoskopija i histeroskopija su najpotpuniji postupci u dijagnostici i lečenju. 04/04/2019 O humanoj reprodukciji u svetu i kod nas, najčešćim dijagnozama, laparoskopiji i histeroskopiji, pripremi za jednu vantelesnu oplodnju i suplementima ali i mnogim drugim temama razgovarali smo sa prof.dr Snežanom Vidaković, redovnim profesorom Medicinskog fakulteta u Beogradu na Katedri za ginekologiju i akušerstvo, načelnicom Odeljenja za ART (asistirane reproduktivne tehnologije), načelnicom Odeljenja za minimalno invazivnu hirurgiju, Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije i predsednicom Udruženja za ginekološku endoskopiju koja je 2017.godine izabrana za člana Upravnog odbora Evropskog udruženja za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE). 1. Član ste Izvršnog odbora ESHRE – da li, koliko i kako to doprinosi razvoju asistirane reprodukcije u Srbiji? ESHRE je najveće Udruženje tog tipa na svetskom nivou. Ono je izašlo iz okvira Evrope i aktivno je na većini kontinenata. Srbija je već duži niz godina članica ESHRE-a i ima, proporcionalno broju stanovnika, značajan broj svojih članova u Udruženju. Sigurno da je od velikog značaja činjenica da smo i na taj način prisutni u evropskim i svetskim medicinskim tokovima koji određuju trendove u oblasti humane reprodukcije. ESHRE je stručno udruženje koje okuplja sve stručnjake iz naše oblasti, podstiče naučnu aktivnost na različitim nivoima, nagradnim fondovima stimuliše istraživanja, studije i naučni rad, ima svoj fond za stipendiranje studenata i mladih lekara, okuplja eminentne stručnjake u traženju naučnih odgovora i činjenica, organizuje stručne sastanke i radionice. ESHRE je aktivno na polju edukacije, kontinuirano unapređuje svoju e-platformu učenja i sertifikaciju lekara, embriologa i medicinskih sestara. Moja pozicija u Izvršnom odboru ESHRE-a ne podrazumeva da zastupam samo Srbiju. Pri izboru članova Izvršnog odbora postoji težnja i pravilo da budu zastupljeni svi delovi Evrope (ne samo Evropske unije) i u ovom trenutku ja sam, na neki način, predstavnik Zapadnog Balkana, što podrazumeva veći broj članica bivše Jugoslavije kao i druge zemlje regiona. Jedna od mojih aktivnosti je da približim ESHRE i njegove vrednosti stručnoj javnosti na ovim prostorima. ESHRE preporuke i vodiči za rešavanje problema u oblasti humane reprodukcije i embriologije su široko prihvaćeni u Evropi i postaju standardi u oblasti humane reprodukcije. S druge strane, moja misija je da približim zapadnom delu Evrope različitosti koje nosi zapadni Balkan, kakvo je stanje u oblasti humane reprodukcije, naše rezultate i potrebe. Da unutar ESHRE-a podstaknem više aktivnosti na planu edukacije na ovim prostorima, organizovanje većeg broj radionica, stručnih skupova i prisustvo stručnjaka. 2. Kakvim koracima se humana reprodukcija kreće u svetu i kod nas? Na kojim poljima se najviše napreduje? Jedan od stalnih napora je usmeren na iznalaženje optimalnih protokola stimulacije ovulacije. Hormonski lekovi koje koristimo za stimulaciju se unapređuju i prečišćavaju, protokoli se modifikuju prema karakteristikama pacijentkinja, sve sa tendencijom dobijanja optimalnog odgovora: maksimalna korist uz najmanje štete. Zahtevan zadatak koji se ne ostvaruje lako i brzo. Poseban izazov predstavljaju pacijentkinje sa lošim odgovorom na lekove i pacijentkinje sa smanjenom rezervom jajnika. Drugi važan deo ovog posla jeste embriološka laboratorija. Neprekidno se radi na usavršavanju uslova i procedura za laboratorijsko oplođenje, uzgajanje dobijenih embriona, njihovo zamrzavanje i čuvanje, kao i njihovo otapanje. Treći, i ne manje važan, segment cele priče o vantelesnom oplođenju, jeste registracija procedura vantelesnog oplođenja. U svetu imamo preko 6 miliona dece rođene iz VTO procedura. Značajan broj su već odrasli ljudi koji imaju svoje porodice i decu. S druge strane postoji veoma razvijen zdravstveni turizam u oblasti humane reprodukcije koji je uzrokovan različitim potrebama i željama pacijenata: cenom procedure, zakonskim ili verskim ograničenjima, VTO za singl žene ili muškarce, VTO za homoseksualne parove, a veoma bitan momenat u ovoj priči jeste donacija reproduktivnih ćelija ili embriona. Mogućnost neželjenih situacija za buduće generacije je ogromna i zbog toga postoji stalna težnja da se uspostave nacionalni registri, da se podaci što više objedine i da se omogući maksimalna kontrola ishoda svih procedura. ESHRE je veoma aktivan na ovom planu, ali ima samo mogućnost preporuke koja nije obavezujuća. Ipak, sakupljanje ovih podataka je ograničeno iz različitih razloga: nepostojanje registra, nepostojanje obaveze prijavljivanja, različito predstavljanje rezultata i sl. U Srbiji u ovom trenutku ne postoji nacionalni registar. On je predviđen novim Zakonom o BMPO. Srbija, ipak, već godinama prijavljuje deo svojih rezultata, onih centara koji su voljni da prikažu svoje podatke. 3. Koje su najčešće dijagnoze kada je u pitanju neplodnost? Kada govorimo o ženskoj neplodnosti, problemi sa jajovodima su na prvom mestu i čine 40-50% ženskog steriliteta. Infekcije, operacije, vanmaterična trudnoća, najčešće dovode do tubarnog steriliteta. Podjednako je često zastupljena endometrioza. To je bolest još uvek nedovoljno poznata po pitanju uzročnika, prognoze, težine steriliteta ili terapije. Najčešće je prevazilazimo postupcima VTO. Može se javiti u vidu čokoladnih cisti na jajnicima ili kao raširena žarišta po maloj karlici, ginekološkim organima i celoj trbušnoj duplji. Loša funkcija jajnika u smislu proizvodnje jajnih ćelija, gubitak funkcije zbog godina starosti žene, ili prevremeno, kod mlađih pacijentkinja, jedan je od čestih uzroka neplodnosti žena. S druge strane, beležimo stalni porast muškog infertiliteta. Poznati uzročnici su neke dečije bolesti, maligne bolesti muških polnih organa ili specifična terapija malignih bolesti druge lokalizacije, operacije, rad sa toksičnim materijama, preterana konzumacija alkohola i cigareta, ili se radi o urođenim poremećajima. Nažalost, u velikom procentu parova sa infertilitetom, srećemo se i do 50% sa prisustvom problema kod oba partnera, što još više smanjuje njihove šanse za uspeh. 4. Da li laparoskopija i histeroskopija utiču na lečenje neplodnosti i ako utiču – kako i koliko? Laparoskopija i histeroskopija su najpotpuniji postupci u dijagnostici i lečenju steriliteta. Direktna vizuelizacija organa i prostora u kome se nalaze, sa direktnim sagledavanjem svih anatomskih karakteristika, i uz mogućnost istovremenog operativnog rešavanja prisutne patologije, čine ih nezamenljivim u tretmanu neplodnosti. Ciste jajnika, miomi materice, priraslice, nepravilnosti materične šupljine, polipi i brojna druga patologija koja se može sresti kod steriliteta, bivaju najpreciznije sagledani i istovremeno rešeni endoskopskim metodama. S obzirom na minimalnu invazivnost, predstavljaju metode izbora u dijagnostici i lečenju neplodnosti. 5. Kako se pripremiti za jedan IVF proces? Priprema za VTO treba da obuhvati više različitih aktivnosti. Par treba da bude ispitan, moram da podvučem – oba partnera, i mora da postoji potvrđeno stanje koje isključuje druge mogućnosti zatrudnjivanja osim putem VTO. Ordinirajući ginekolog treba da objasni proceduru, informiše pacijente i obavi pripremne analize za postupak. U izabranom Centru par se upoznaje sa fazama VTO postupka. Veoma je važno da par krene u ceo postupak sa poverenjem u izabranog lekara i sa sigurnošću u svoju odluku i izbor. Zna se da je dijagnoza steriliteta izuzetno opterećujuća za pacijente, da utiče na sve sfere njihovog života i da može izazvati brojne negativne posledice. Razgovor sa pacijentima u svakoj fazi procedure je od velikog značaja za njen uspeh. Psiholog je sastavni član tima za VTO i treba da pruži potrebnu podršku pacijentima. U sklopu pripreme pacijenti treba da vode računa o načinu života i negativnim životnim navikama. Pravilna ishrana, dovoljno odmora, izbegavanje pušenja i konzumiranja većih količina alkohola, korišćenje narkotika, prevencija zapaljenskih procesa – mere su koje pacijenti mogu da preduzmu, a koje doprinose uspehu VTO. 6. Da li je IVF rešenje baš za sve koji ne mogu da ostvare trudnoću prirodno? Naravno da ne. IVF može da predstavlja rizičnu proceduru kod pacijenata sa pratećim zdravstvenim problemima. Veći broj parova neće doći do željenog rezultata po statistici uspešnosti ove procedure. Lekar treba da ukaže pacijentima kada treba da prekinu sa pokušajima VTO. Usvojenje je plemenita opcija koja može da ispuni želju i potrebu za roditeljstvom. 7. Stalne su spekulacije o uspešnosti vantelesne oplodnje, šta Vi mislite kako Srbija stoji po pitanju uspešnosti? Podaci pokazuju da je uspeh VTO u Srbiji na nivou Evrope i sveta. Realne brojke se kreću oko 40%. I Srbija je tu. Postoje određena ograničenja u ovom trenutku koja se odnose na donaciju, ali za to moramo da sačekamo pravilnike uz novi Zakon i ispunjenje adekvatnih uslova za ove procedure radi njihove maksimalne bezbednosti. 8. Ko treba da kontroliše uspešnost vantelesne oplodnje kod nas? I taj segment je obuhvaćen novim Zakonom. Kontrolu nad radom centara za BMPO vršiće inspektori i ona će se odvijati kontinuirano, a najmanje jednom u 2 godine. Uslove u pogledu stručne osposobljenosti inspektora, njihovog usavršavanja kao i ovlašćenja u okviru vršenja inspekcijskog rada, određuje ministar zdravlja. 9. Da li nam je potrebna jača kontrola kvaliteta usluga u klinikama za VTO? Ne mislim da je potrebna. U Srbiji se VTO radi unazad više od 15 godina. Do sada nije bilo problema koji bi iziskivali pojačanu kontrolu. Vremenom je Srbija dostigla nivo usluge u okviru BMPO koji postoji u Evropi i svetu. Ograničenja su vezana za zakon, kao što je to slučaj i u drugim zemljama. 10. Da li nam je donacija reproduktivnih ćelija i embriona potrebna? Šta nam to donosi? Donacija reproduktivnih ćelija, spermatozoida i jajnih ćelija, predstavlja rešenje za parove kod kojih jedan od partnera nema uopšte ili nema kvalitetne ćelije sposobne za nastanak trudnoće. U tom slučaju jedan od partnera neće biti biološki roditelj deteta. U slučaju da oba partnera nemaju reproduktivne ćelije kojima mogu ostvariti trudnoću, odnosno kada je u pitanju donacija embriona, može se postaviti pitanje opravdanosti ovog postupka. Ne želim da umanjim potrebu žene da “iznese” trudnoću i postigne određenu bliskost sa detetom koje nosi i rađa. Ali isto tako ne mogu da umanjim rizike i komplikacije koje nosi svaka trudnoća, bez obzira na godine ili eventualne prateće bolesti, a naročito u odnosu na njih. Mišljenja sam da je usvojenje bolja i plemenitija opcija, ako već nijedan od partnera nije biološki roditelj. 11. Da li je praksa da postoji jedna banka reproduktivnih ćelija i embriona na nivou države (državna, centralna) i u Evropi i svetu? Nisam upoznata sa situacijom širom sveta po ovom pitanju. Ona se razlikuje od zemlje do zemlje, i zavisi od njihove veličine i zakonske regulative. Srbija kreće u program čuvanja i donacije reproduktivnih ćelija i embriona. Centralizacija podataka je od velikog značaja za kontrolu procedura davalaštva. Banka doniranih reproduktivnih ćelija je definisana novim Zakonom, a podzakonska akta će bliže odrediti pravila procedura. 12. Starosna granica za žene je 42 godine. Da li je to dovoljno? Kada govorimo o državnom programu besplatnih procedura VTO, to je ono što je Srbija u ovom trenutku sposobna finansijski da pokrije. Republička komisija za BMPO, čiji sam član, kao savetodavno telo, formira svoje predloge uklapajući maksimalnu efikasnost VTO procedura u ponuđene mogućnosti od strane države. Šansa da se postigne trudnoća dramatično opada sa godinama pacijentkinje. U ovom trenutku je data šansa ženama mlađim od 42 godine. Stalni su napori Komisije da se poveća broj pokušaja i pomeri starosna granica za žene za godinu ili dve. 13. Da li je vantelesna oplodnja i dalje tabu u Srbiji po Vašem mišljenju? U određenim sredinama sigurno da. Nivo zdravstvene prosvećenosti u Srbiji je nizak, čak i u urbanim sredinama. Proces zdravstvenog vaspitavanja i razbijanja tabua po raznim pitanjima, naročito VTO, je spor i ne mnogo efikasan. Zatucanost, neinformisanost, pasivnost, prihvatanje “sudbine”, verska ograničenja…su često razlozi koji sprečavaju pacijente da dođu kod “lekara za trudnoću”. 14. Na čemu posebno treba raditi kod nas kako bi stanje bilo bolje i da li na nečemu treba raditi? Uvek treba raditi na unapređenju zdravlja. U ovom kontekstu govorimo o reproduktivnom zdravlju. Zdravstvena edukacija stanovništva treba da bude jedan od prvih zadataka ovog društva. Edukacija mora da počne od osnovnog obrazovanja gde primarnu ulogu ima prosveta. Ovo je sistemski problem koji zahteva dugoročan plan i dobar program. U protivnom ostajemo nisko na lestvici sa istom pričom u budućim godinama, bez vidljivih rezultata, bez rešenih tabua i pričom o beloj kugi. Izvor: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO 3 Laparoskopija i histeroskopija su najpotpuniji postupci u dijagnostici i lečenju. was last modified: April 8th, 2019 by Miroslava 2 komentari 4 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... VARIKOKELA – UZROCI I REŠENJA INSULINSKA REZISTENCIJA I PROCEDURA VANTELESNE OPLODNJE Zaledite svoj reproduktivni materijal na vreme BESPLATNA RADIONICA SA KONSULTACIJAMA – ŠTA RADITI... LOKALNE SAMOUPRAVE – FINANSIRANJE VTO – 2024 ŠTA VAS OČEKUJE NAKON EMBRIOTRANSFERA DA LI SE MOŽE POVEĆATI FAMOZNI AMH... DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA