NAŠE VTO PRIČENOVOSTI IZ VTO SVETAU FOKUSU INTERESOVANJA KAŽEM DOBRO SAM – KAD NISAM 21/10/2019 Ako sam u nečemu postala talentovana tokom prethodnih nekoliko godina, onda je to kako da stavim osmeh hrabrosti na lice. Da kažem „dobro sam“, kada nisam. Da se osmehnem kada samo želim da vrisnem. Često to nije lako na dnevnom nivou, međutim, polako ali sigurno počinjem da rasplićem sve ovo. U ovom trenutku sam došla do tačke kada ne mogu da funkcionišem. Teško mi je da ustanem iz kreveta, tuširanje je kao penjanje na Mont Everest, a dan provodim razmišljajući o svim onim stvarima koje bi trebalo da radim ali se osećam potpuno i previše fizički i mentalno nesposobna da ih radim. Isplačem se i nakon nekoliko dana prođe. Dobro došli u svet infertiliteta i mentalnog zdravlja. Svakome kome se u životu desilo da se dotakne teme mentalnog zdravlja bez sumnje neće biti teško da shvati moju situaciju i znaće tačno o čemu pričam. Onima koji to nisu iskusili mogu da kažem da se nadam da će im ovakvi članci pomoći da malo bolje razumeju mentalne bolesti i koliko one mogu da oslabe nečiji kvalitet života. Molim vas, nemojte me pogrešno razumeti, u životu sam uglavnom srećna. Supruga obožavam, imam prelepu kuću, divnu porodicu i prijatelje. Ali je sterilitet u potpunosti zaokupio moj život i moj um. A to nije nešto što mogu da sprečim. Ljudi kažu „ne dozvoli da te to promeni“, ali ne može se izbeći; kada jednom postane deo vas, ne možete da ga se rešite. Možete da budete srećni, naravno da možete. Možete da se zabavljate i uživati u društvu prijatelja i porodice, ali bol je uvek prisutna. Ne možete se osloboditi te boli, ne možete ga isključiti. Ona čuči i prati kako vam sa srca kaplje kap po kap, pa svaki trenutak sreće biva umrljan bolom. Pretpostavljam da sam, dobivši dijagnozu, kao i drugi koji su se suočili sa sterilitetom, osetila prvenstveno da sam podbacila. To je emocija sa kojim se borim na dnevnoj bazi, i smatram da je to istinska, racionalna reakcija na sterilitet. Nije da je imati bebu nešto teško ostvarljivo, nešto što će samo nekolicini uspeti u životu, kao hod po Mesecu. Ostati u drugom stanju i dobiti dete deluje tako jednostavno za većinu ljudi; parovi koji nisu ni pokušavali da dobiju dete, ostvare trudnoću. Stoga je teško prihvatiti da je to nešto što će nama teže ići. A to stvara haos u glavi; iznova se pitate zašto vam se to dešava, zašto mi ne možemo da budemo jedan od onih parova koji samo kinu i desi im se trudnoća? Zapitate se da li ste zbog nečega kažnjeni. Da li sam ja uradila nešto loše u prethodnom životu da sada trpim kaznu? Neprestano razmišljam da li će doći dan kada ćemo odlučiti da prekinemo putovanje jer ništa nije uspelo, i da nastavimo život bez dece. A to je nešto što ne mogu čak ni da zamislim. Ići kroz život a da se ne ostvarim u ulozi majke će mi slomiti srce, uz osećaj krivice koji ću imati zbog toga što uskraćujem suprugu šansu da postane otac. Iako još nismo došli do te odluke, možda ćemo u bliskoj budućnosti morati da je razmotrimo, a to mi izaziva haos u glavi i konstantno me muči. U redu je da vam ljudi kažu „ostanite pozitivni“. Suprug i ja to stalno govorimo jedno drugom, ali nije tako jednostavno. Kada je i mentalno zdravlje narušeno, programirani ste da o svemu mislite najgore. Vidite samo crnilo. Nakon spontanog pobačaja, u mentalnom smislu sve je krenulo nizbrdo. Približili smo se ostvarenju sna, a potom je na surov način sve nestalo. Nakon toga, bila sam mišljenja da ako se to loše završilo, sve će se možda loše završiti. Bilo je dana da mi je teško da izađem iz kuće. Mučila sam sebe razmišljajući da ćemo imati saobraćajnu nesreću ili da će nam neko pregaziti psa. Konstantno sam hodala po ivici iščekujući da se opet nešto loše desi. U tom trenutku sam shvatila da se stvari otimaju kontroli, zakazala pregled kod doktorke i njoj sve ispričala. Srećom, pružila mi je podršku i od tada se viđamo jednom mesečno, što mi je od pomoći. Naravno, nemamo rešenje za infertilitet, i dalje se borimo. Moje emocije i mentalno stanje su uglavnom neuravnoteženi, tako da dajem sve od sebe. Nastojim da radim ono što mi pričinjava zadovoljstvo, kao što je rad u bašti; svakoga dana idem na čist vazduh, makar i na samo pola sata; kontaktiram sa porodicom i prijateljima, nekada su to samo poruke, ali dijalog se održava i u toku sam sa događanjima u njihovom životu tako da im pružam podršku gde mogu. I pričam o onome što mi ne da mira. Meni je to najvažnije. Biti depresivan zbog toga što vam ne polazi za rukom da imate bebu je teška stvar, ali iznenađujuće je da još uvek postoji velika stigma o tome. Neki ljudi ne vole da razgovaraju o problemima u domenu mentalnog zdravlja; smatraju da su to privatne stvari. Ali ja se ne slažem. Meni znači da pričam o tome. Savet za one koji imaju problema sa mentalnim zdravljem zbog steriliteta je da pronađu nekoga sa kim će o tome razgovarati. Ne mora to biti lekar, ukoliko niste spremni za to. Može biti i prijatelj, član porodice, partner, ali molim vas da ne patite u tišini. Neka misli izađu na površinu, ili budu pretočene na papir. Biće vam lakše da ih sredite i nađete način kako dalje. Važno je da zapamtite da niste sami, ali ponekad vas i prvi korak u traženju pomoći može spasiti. KAŽEM DOBRO SAM – KAD NISAM was last modified: October 22nd, 2019 by Miroslava 2 komentari 32 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... KAKO POVEĆATI FAMOZNI AMH – STUDIJA OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE DA LI STE DOŽIVELI POBAČAJ? 18. BROJ MAGAZINA ŠANSA ZA RODITELJSTVO NAŠE PALČICE OSMEH U VTO PROCEDURI