Sa dr Milanom Milenkovićem, lekarom specijalistom ginekologije i akušerstva, subspecijalistom reproduktivne medicine i doktorom medicinskih nauka razgovarali smo o transplantaciji materice – jednom od najvećih podviga medicine. U svojoj dugogodišnjoj internacionalnoj karijeri on je radio, između ostalog, u Univerzitetskoj bolnici ”Sahlgrenska” u Geteborgu, Univerzitetskoj bolnici ”Karolinska” u Stokholmu i privatnoj klinici ”Stockholm IVF”, gde je bio i medicinski direktor. Član je švedskog tima za transplantaciju materice, međunarodni ekspert za prezervaciju fertiliteta kod malignih bolesti i predavač na internacionalnim kongresima, a objavio je preko 10 radova u vodećim međunarodnim stručnim časopisima. Govori engleski, švedski i norveški jezik. Trenutno je zaposlen kao univerzitetski lekar na Medicinskom fakultetu u Stokholmu i kao konsultant na Odeljenju za reproduktivnu medicinu Univerzitetske bolnice “Karolinska” u Stokholmu. Vlasnik je ginekološke ordinacije Beogyn u Beogradu u Skerlićevoj ulici.

1. Da li je česta kogenitalna anomalija – rađanje bez materice?
Otprilike se jedna od 4500-5000 žena rodi bez materice. Ta anomalija je deo Mayer Rokitansky Kuster Hauser (MRKH) sindroma i može biti udružen sa nedostatkom vagine i anomalijama mokraćnih puteva i bubrega. Žene koje su rođene bez materice, i imaju neku anomaliju urinarnog sistema, imaju povećan rizik i za slabiju funkciju jajnika.
2. Koji su ostali kandidati za transplantaciju materice?
Kandidati za transplantaciju materice su i žene kojima je odstranjena materica zbog maligne bolesti, mioma ili krvarenja posle porođaja. Druga grupa kandidata su žene koje imaju matericu, ali nije funkcionalna, na primer, posle zračenja, ili žene koje imaju priraslice, tj. ožiljno tkivo u samoj materičnoj duplji, kao i žene sa drugim anomalijama materice koje nisu uspele da ostvare potomstvo.
3. Koliko traje priprema za taj operativni zahvat?
Priprema je duga i kompleksna i sastoji se od psihološke pripreme, izbora donora i ispitivanja imunološke sličnosti između donora i žene koja dobija matericu. Potrebno je, takođe, uraditi vantelesnu oplodnju i zamrznuti embrione pre transplantacije. Akumuliranjem iskustva i u centrima poput Geteborga gde je urađeno najviše transplantacija, taj vremenski period priprema se skraćuje.
4. Koji su kriterijumi da žena donira matericu i da li je krvno srodstvo preduslov za uspeh?
Krvno srodstvo nije preduslov, ali je neophodna ista krvna grupa između donora i recipijenta i što manja imunološka razlika, što se određuje određenim testovima. Ta imunološka razlika se “tretira” posle operacije lekovima i time smanjuje rizik za odbacivanje organa. Prva žena na svetu koja je rodila dete posle transplantacije materice je dobila matericu od prijateljice, pošto je bila manja imunološka razlika nego između pacijentkinje i njene majke. Najidealnije je kada organ donira jednojajčana bliznakinja i tada nema terapije protiv odbacivanja organa. Uslov da žena donira matericu je da je rodila dete, da je zdrava, da ima normalnu matericu i da ne puši. Maksimalno jedan carski rez je prihvatljiv. Pušenje oštećuje krvne sudove i povećava rizik za komplikacije u transplantacionoj hirurgiji, kao i inače kod svih hiruških zahvata. Materica se može transplantirati i sa kadavera, tj. osobe koja je za života donirala svoje organe i takve transplantacije su urađene u Turskoj i Brazilu.
5. Da li postoperativna terapija ima negativan uticaj po zdravlje žene i buduću trudnoću?
Postoperativna terapija protiv odbacivanja organa potencijalno povećava rizik za infekcije, šećernu bolest i neke maligne bolesti. S obzirom da je posle transplantacije materice ta terapija ograničena na 2-4 godine dok žena ne rodi dete, taj rizik je minimalan i do sada nisu zabeležene te komplikacije posle transplantacije materice. Materica se odstranjuje posle porođaja i tada prestaje terapija. Zavisno od vremena koje je proteklo od transplantacije, maksimalno dva porođaja su dozvoljena. Lekovi ne utiču na trudnoću i ne oštećuju dete u materici. Postoje studije na preko 15 000 trudnica posle transplantacije bubrega koje nisu pokazale negativan efekat na razvoj trudnoće i ploda.
6. Kako teče proces začeća kod osoba sa transplantiranim uterusom?
Pre transplantacije se radi vantelesna oplodnja i zamrzavanje embriona. Spontana trudnoća nije moguća pošto se ne transplantiraju jajovodi zbog rizika od vanmaterične trudnoće i eventualnih infekcija. Naše studije na životinjama su pokazale da posle transplantacije ima dosta “priraslica-ožiljnog tkiva” u stomaku i da jajovodi nisu funkcionalni. Sve naše pacijentkinje su u proseku imale 10-12 zamrznutih embriona pre transplantacije. Vantelesnu oplodnju je moguće uraditi i posle transplantacije, ali zamrzavanjem embriona imamo dodatnu sigurnost i isključujemo neke faktore poput muške neplodnosti i 6-12 meseci posle transplantacije vraća se maksimalno jedan odmrznuti embrion u matericu.
7. Kakve rizike nosi trudnoća sa ovim transplantiranim organom?
Kod IVF trudnoća je nešto povećan rizik za preeklampsiju (povišen krvni pritisak i belančevine u mokraći). U slučaju kada postoje anomalije bubrega ili nedostatak jednog bubrega, taj rizik se povećava. Potrebno je kontrolisati sve vreme koncentraciju u krvi lekova protiv odbacivanja. Porođaj se uvek obavlja carskim rezom jer žena sa transplantiranom matericom ne oseća kontrakcije i pokrete ploda u materici.
8. Da li se ovaj zahvat pokazao kao uspešan u reproduktivnoj medicini, koliko je rođenih beba u odnosu na broj transplantacija?
Transplantacija materice se pokazala kao uspešna metoda. Od 9 operacija koje smo uradili u prvoj seriji u Geteborgu, dve transplantacije nisu uspele. Od preostalih 7 žena, 6 je rodilo dete, a dve žene su rodile po dvoje dece. Nažalost, jedna žena je imala 6 spontanih pobačaja i na kraju je materica odstranjena. Možemo da kažemo da je stopa trudnoća 100%, a 86 % je rodilo dete. Transplantacija koja je rađenja u Srbiji između jednojajčanih bliznakinja je rezultirala porođajem zdravog dečaka. U Geteborgu je urađeno jos 6 transplantacija u 2018. i 2019. godini, gde je materica kod donora odstranjena robot-asistiranom laparoskopskom operacijom i prva žena je pre neki dan rodila dete. Inače, u svetu je rođeno još dvoje dece u Americi, jedno u Brazilu i Indiji. U Brazilu je rođeno dete posle transplantacije sa mrtvog donora.
9. Koliko su bitne godine davaoca i primaoca organa kad je u pitanju transplantacija materice?
Poželjno je da žena davalac organa bude u reproduktivnom dobu, mada je najstarija žena donor imala 61 godinu i ta transplantacija je imala za rezultat živorođeno dete. Žena donor ne bi trebalo da je duže od 4 godine u menopauzi.
10. Koliko je veliki rizik po život i zdravlje žene davaoca materice?
Davaoci materice nisu životno ugroženi i za sada, 4-6 godina posle transplantacije nisu zabeležene negativne posledice po zdravlje tih žena. Odstranjivanje materice kod donora traje 10-12 sati i to je mnogo duže nego kod odstranjivanja materice zbog nekih drugih razloga. To vreme kao i sama trauma je smanjena upotrebom robota. Sve žene su odlazile kući posle 5-6 dana i dobrom hiruškom tehnikom i stalnim hiruškim treningom, rizik za komplikacije je sveden na minimum.
11. Koliko traje oporavak posle transplantacije da bi začeće bilo sigurno i održala se trudnoća?
Operacija kod recipijenta je kraća nego kod donora i traje 4-6 sati. Pacijent odlazi kući 5-6 dana posle operacije. Sam oporavak od operacije traje oko 4 nedelje. Kod prvih pacijenata smo čekali 12 meseci i onda počinjali sa transferom embriona, ali smo to vreme sada smanjili na 6 meseci. Kod žene kod koje smo radili transplantaciju u Srbiji, embrion je vraćen u matericu posle 6 meseci.
12. Koliko je interesovanje u Srbiji i Evropi za ovakvu operaciju?
Za sada je u Srbiji zainteresovano 5-6 žena, jedna je i zamrzla embrione. Nedavno objavljena studija u Francuskoj je pokazala da bi 60 % žena koje nemaju matericu, radije izabralo transplantaciju materice nego surogat materinstvo. U Švedskoj je trenutno zainteresovano oko 40 žena.
13. Zna li se dovoljno o transplantaciji materice u Srbiji?
Mislim da se u poslednje vreme više zna, a da devojke i žene koje imaju taj problem znaju dosta.
14. Koliko su dostupne informacije tog tipa?
To mi je jako teško da kažem, mislim da se ta tema više pojavljuje u medijima posle uspešne transplantacije u Beogradu. Srbija je, inače, u vrhu evropskih zemalja po učestalosti karcinoma grlića materice i često se odstranjuje materica kod žena koje nisu rodile decu. To je jedna grupa pacijenata kod kojih bi bila aktuelna transplantacija materice.
15. Koliko žena sa ovih prostora se Vama javi sa ovim zahtevom?
Javljaju se žene i iz Srbije, ali i iz Rumunije, Bugarske i zemalja bivše Jugoslavije.
16. Da li se lekari iz Srbije interesuju za ovu proceduru?
Mislim da većina lekara zna da to postoji kao opcija. Druge opcije su surogat materinstvo koje nije dozvoljeno u Srbiji, i usvajanje deteta.
Ukoliko imate bilo koje pitanje u svakom trenutku možete pozvati Centar za vantelesnu oplodnju na besplatan broj 0800 333 030 ili na info broj Udruženja 061/624-5224.