Autorka: Ana Đurđević Nikolić
Moj novi hobi. Dugo željen, još neostvaren, zbog odlaganja, a bez razloga dok ne naučih, ali ne teorijski, nego praktično, da i najduži put počinje prvim korakom, pa evo i mojih prvih redova. Referentne tačke, različiti pogledi na jednu te istu stvar/situaciju, verovatna iskustva za bogaćenje razuma, toliko prosta sa ljudskom sklonošću da ih komplikuju.
U toj zavrzlami leži lepota razumevanja međuljudskih odnosa. Pa se tako desi da je neko sa nekim na istoj ili sličnoj „talasnoj dužini“, a neko drugi sa nekim drugim na zamišljenoj istoj „talasnoj dužini“. Pre ili kasnije dođu potvrde ili opovrgavanje nekih mišljenja i stavova, pa se stvari menjaju ili se menjaju samo pogledi na njih, tj. promeni se referentna tačka, neki se potom zbliže, neki udalje. Interesantan im je raspored. Sve te tačke su savršeno raspoređene u kreativnom haosu prirode sa strukturom koju izgleda svi istražujemo, neki kažu još i traženje smisla, neki kažu rad na sebi… Verovatno ima još puno sinonima, a zaključak je da rešenja nema, bar na ovoj mojoj tački posmatranja. Interesantan termin – rad na sebi. Pitam se da li za to čovek treba da otputuje na neko pusto ostrvo na neko vreme, pa da se odradi i vrati popravljen?
Meni je to nezamislivo, valjda zato što volim da radim na sebi sa ljudima, ali onda otpada ovaj nastavak i ostaje samo rad. Setih se sad one „red, rad i disciplina“, dopuniti ih sa “upornost i istrajnost” i tako nastanu vrhunski sportisti, umetnici, zanatlije i razni drugi ljudi koji su ostvarili vrhunske rezultate u raznim oblastima. Ako je smisao rada na sebi vrhunski rezultat, zašto onda dosta njih juri rekord, obara rekord, juri novi rekord… Kažu „ograničenja su samo u glavi“, ostvaren cilj nije kraj, samo početak ka sledećem, i tako svi idemo dalje, a vrhunski rezultat sa svakom tačkom drugačiji.

Iskoristiću i ovu priliku da se zahvalim stvarnom svetu koji postoji zbog nas ili mi postojimo zbog njega za sve moguće date izbore. I ja sam jedna od mnogih što nosi mnogo trebanja i moranja u rancu. Prilično su teški kad se penjem, nešto lakši kad silazim, mada mi je najlepše kad zaboravim taj ranac i krenem bez te dodatne opreme u novu avanturu, pa kad se vratim prosto se začudim što mi ranac nije ni trebao tj. nije bio neophodan za užitak. Ali navika je čudo. I sad ponekad rutinski ponesem taj ranac, nekako da mi bude pri ruci ako zatreba, ali se trudim da ga ne koristim. Ako ga ponekad i otvorim, bude zabavno, jer nekad izaberem mora, nekad ne mora, nekad treba, nekad ne treba… Svejedno, dobijem novo iskustvo i novo razmišljanje. Ne znam da li je ovo moje preispitivanje bliže psihologiji ili filozofiji ili nekakvom krativnom haosu, ali mi hrani dušu ta nekakva laička analiza nekakve verovatnoće, predviđanja, privlačenja. Možda je zato bliže istoriji, a kažu da je istorija učiteljica života, možda sam na dobrom putu shvatanja da univerzalni recept za sreću ne postoji, nema rešenja ili ima.
Beskonačno mnogo rešenja, naravno zavisno od referentne tačke čiji broj i raspored ne znamo. Dokle god smo zadovoljni izborima i efektima – dobro je. Nezadovoljstvo je alarm za promenu, vreme je za novu referentnu tačku, kraj i početak.
Dobro došli, dragi saborci, koji razumete i shvatate, ili ne. Koji prihvatate ili ne – srećno vam putovanje, izazovi, iskustva i lekcije, i pomeranje zamišljenih granica!
Nema šablonskog ni brzog rešenja. Isti procesi se razlikuju zbog autentičnosti svakog ljudskog bića. Kad dođe uzvrpolj, ja, a verujem i mnogi drugi, tražimo rešenje da izađemo iz neprijatnosti. Tako postoje razna rešenja na tržištu. Samo što cena ne garantuje kvalitet i izbori postaju sve teži, naročito nama nestrpljivima.
Pričaju:
Psiholozi Psihijatri
Sertifikovani stručnjaci iz ne znam koliko sve oblasti Nadareni ljudi sa nadprirodnim moćima
Životni učitelji – life coach Bioenergetičari Raznorazni praktičari…
A evo i mene…
Zabranjeno kopiranje i preuzimanje dela ili celog teksta bez navođenja izvora!