Iako je grešaka u laboratorijama za asistiranu reprodukciju malo, činjenica je da njihove posledice mogu biti katastrofalne, kako za pacijente tako i za samu kliniku. Na online sastanku održanom u novembru, diskutovano je upravo o ovoj temi i o načinima sprečavanja nepredviđenih situacija.
U oblasti asistirane reprodukcije, u laboratorijama, dešavaju se pojedine „greške“ koje su opasnije u odnosu na druge. Naime, postoje situacije u kojima određeni propusti neće imati posledice, ali šta se dešava usled implantacije pogrešnog embriona. Katastrofalne posledice – i za kliniku i pacijente.

T. Bunarci, zamenik SIG etike i zakona, kao i A. Alteri, zamenica SIG-a, pružili su sveobuhvatan pregled šta sve može krenuti naopako, kao i zašto može doći do toga. Prisutna publika je dobila informaciju da ljudski faktor nije isključivi uzrok situacija o kojima govorimo. Greška može biti i u sistemu same procedure…
Ipak, učestalost neželjenih situacija u centrima za vantelesnu oplodnju je izrazito niska – manje od 1% ciklusa lečenja koji se sprovode prema bazi podataka HFEA-a i ocenjuju se od minimalnih do glavnih (npr, mešanje embriona).
Detaljnim ilustracijama Bunarci je izložio niz mogućih scenarija koji uključuju pogrešnu, lošu identifikaciju pacijenta, kvar prateće opreme i grešku, odnosno propust operatera. Kvarovi u krio-skladištu, navodi se, uzrokovani nedostatkom ili zloupotrebom karantinskih rezervoara, na primer, mogli bi dovesti do unakrsne kontaminacije uzoraka koji se skladište, dok bi komplikacije koje predstavlja trenutna pandemija korona virusa mogle stvoriti i dodatne probleme laboratorijama za asistiranu reprodukciju.
Dalje, ostale greške sa lošim ishodima uključuju neadekvatne informacije o registraciji, a koje bi izazvale prekid u saradnji u lancu klinika koje sarađuju. Dakle, neznatna učestalost grešaka svakako ne sme biti izgovor, odnosno opravdanje.

A. Alteri upozorava; ,,Pazite se (klonite) embriologa koji tvrde da u njihovoj laboratoriji baš nikad nema nikakvih problema”, dodajući da se uslovi rada osoblja konstantno moraju menjati, odnosno prilagođavati , a ne samo osoblje, odnosno pojedinci. Sigurnosne greške mogu proizaći iz više razloga – iz aktivnih kvarova, konkretnih, ili pak latentnih, skrivenih okolnosti koji su identifikovani pristupom analize rizika, kao što je model „švajcarskog sira“, gde kriške predstavljaju prepreku organizaciji , a rupe predstavljaju njene slabosti, a to su uglavnom ljudski propusti u analizi. Latentni uslovi, okolnosti proizilaze iz loših strateških odluka. Nepoželjne situacije u ovoj oblasti su obično kombinacija latentnog i aktivnog, ali problemi poput neadekvatne obuke osoblja se svakako mogu preduprediti pre nego što do greške dođe, navodi Alteri i dodaje: ,,Pronalazimo kvalitetne, dobre ljude, osoblje koje radi u lošim sistemima, te upravo iz tih razloga sistemi moraju biti sigurni!“.
Ukoliko se, na primer dogodi veliki ozbiljan propust kao što je na primer mešanje polnih ćelija, koje će i kakve biti pravne posledice. Grčki advokat, T. Trokanas, analizirao je specifične slučajeve običajnog prava, zaključivši da sud rođenje zdravog deteta, rođenog greškom tokom asistirane reprodukcije, ne smatra nadoknadom gubitka ili štete. Sudije u Singapuru su nedavno dosudile troškove roditeljima koji su primili pogrešan donatorski materijal.
Izvor: www.focusonreproduction.eu