Koliko zaista znamo kakvo je stanje u evropskim zemljama kada je u pitanju lečenje neplodnosti? Uvek nam se čini da je u nekoj drugoj zemlji sve bolje, dostupnije, da su bolji uslovi finansiranja, ali da li je to stvarno tako?
Činjenica je da se uslovi lečenja, kao i finansiranje menjaju, zato je bilo neophodno prikupiti trenutno relevantne podatke kako bismo imali uvid u činjenično stanje u zemljama Evrope. Zajedno sa Evropskim parlamentarnim forumom za seksualna i reproduktivna prava, asocijacija Fertility Europe pokrenula je Evropski atlas politike lečenja neplodnosti (Atlas). Ovaj Atlas podrazumeva detaljan pregled trenutnog stanja politike fertiliteta u 43 evropske zemlje. Zanimljivo je da je konačna slika zaista mešovita i različita.
PROPISI
Od 43 zemlje koje se nalaze u Atlasu, 38 ima posebne zakone o lečenju neplodnosti. To jeste veliki broj, ali svakako je jasno da nemaju sve zemlje Zakon koji reguliše ovu oblast. Ipak nešto manji broj zemalja, njih 33 imaju Nacionalni registar aktivnosti u ovoj oblasti. Nacionalni registar od velike je važnosti jer uz pomoć ovog Registra prikupljaju se podaci o lečenju, uspehu, donorima, procesima… Kada govorimo o pristupačnosti, moramo podvući ono što je upečatljivo prisutno u svim zemljama, a to je jasna pristrasnost i okrenutost ka heteroseksualnim parovima u odnosu na singl i LGBT populaciju. Zaključak je da nije u svim zemljama Evrope ni ovo pravo na lečenje jednako prisutno. Kada govorimo o donaciji, čak 41 zemlja dozvoljava VTO uz korišćenje donorskih spermatozoida heteroseksualnim parovima, ali samo 19 zemalja dozvoljava ovu mogućnost ženskim parovima (LGBT), a 30 zemalja to dozvoljava singl ženama. Donorski spermatozoidi opet nisu u svim zemljama na jednak način dostupni. Atlas je otkrio da 18 zemalja i dalje dozvoljava striktno anonimne donacije, 11 zemalja nudi mešovite donacije (anonimne i neanonimne donacije), a 11 zemalja nudi mogućnost za objavljivanje identiteta donora.

FINANSIRANJE
Finansiranje VTO postupaka poseban je problem u zemljama Evrope. Može se reći da nedostaje finansiranje VTO postupaka širom kontinenta. Samo 12 zemalja nudi do šest finansiranih ciklusa inseminacije (IUI), dok 3 zemlje obezbeđuju do 6 potpuno finansiranih VTO ciklusa (IVF/ICSI), a 35 zemalja nudi delimično finansirane cikluse, što znači da ne finansiraju u potpunosti.
OBRAZOVANJE
Poražavajuće je saznanje da samo 2 zemlje (Jermenija i Velika Britanija) imaju državno organizovan program obrazovanja o plodnosti koji u potpunosti edukuje mlade ljude o brizi o plodnosti i izazovima koje neplodnost može doneti. Dalje, u samo 13 zemalja se konsultuju udruženja pacijenata o javnoj politici plodnosti što je poražavajuća činjenica. Edukacija mora biti podignuta na viši nivo i veći broj zemalja je mora uvrstiti u obavezne programe, a pacijentska udruženja moraju biti deo radnih grupa kada se donose novi pravni akti koji se tiču lečenja neplodnosti.
SAVRŠENA ZEMLJA
Komentarišući lansiranje Evropskog Atlasa, menadžerka asocijacije Fertiliti Europe izjavila je: Svaka zemlja zaslužuje da bude savršena zemlja sa dobrim propisima koji omogućavaju jednak, siguran i efikasan pristup tretmanu neplodnosti svima kojima je to potrebno; dobre regulative koje uzimaju u obzir prava i dobrobit svih uključenih strana, uključujući decu i donatore. Lečenje neplodnosti treba ponuditi kao deo zdravstvenog sistema bez diskriminacije seksualne orijentacije i građanskog statusa. Ovaj Atlas treba da podrži evropske i nacionalne kreatore politike u razumevanju, tj kako da svoju zemlju učine savršenom. Takođe je naglasila: Ovaj Atlas je tu da podrži i pacijente i kreatore politike na evropskom i nacionalnom nivou u poboljšanju pristupa tretmanima neplodnosti u svim evropskim zemljama. Svi pacijenti s problemom neplodnosti treba da imaju pristup lečenju kroz regularni, zdravstveni sistem svoje zemlje.
Kada se pogledaju sve politike i finansiranja vantelesne oplodnje, možemo reći da samo 4 od 43 ispitane zemlje mogu biti ocenjene kao „odlične“ prema listi kriterijuma lečenja od devet tačaka. Zato asocijacija Fertility Europe i Evropski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava pozivaju na promenu politika globalno.

KAKO IZGLEDA “SAVRŠENA” VTO ZEMLJA?
Naime, prema novom pregledu politika u Evropi koji je napravljen od strane partnerske organizacije ESHRE društva, a to je Fertility Europe, kao i Evropskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava, postoji 9 kriterijuma po kojima možemo pronaći “savršenu VTO zemlju”. Koji su to kriterijumi?
- Postojanje namenskog Zakona koji obezbeđuje stabilnost pristupa
- Postojanje Nacionalnog registra lečenja i donatora
- Omogućen pristup VTO tretmanima za sve kojima su potrebni
- Omogućen pristup genetskom testiranju za ozbiljne bolesti
- Neanonimna donacija
- Omogućeno puno finansiranje lečenja, uključujući 6 postupaka inseminacije (IUI) i 6 VTO ciklusa (IVF/ICSI)
- Omogućena psihološka podrška
- Omogućeno konsultovanje sa pacijentskim udruženjima pre bilo kakvih regulatornih promena
- Dostupno obrazovanje o plodnosti u školama
Naravno ovako postavljene stvari dovele su do toga da bude jasno da je slika u Evropi potpuno neujednačena, pa su samo 4 zemlje ocenjene ocenom „odlično“, a to su Belgija, Izrael, Holandija i Francuska. Na drugom kraju skale nalazi se 11 zemalja koje su ocenjene ocenom „loše“, a tu su Belorusija, Češka, Švajcarska, Turska, Irska i Poljska.
Donosioci novih regulatornih akata, kao i kreatori javnih politika, moraju priznati univerzalna prava ljudi da imaju decu, zatim moraju da obezbede pravičan pristup lečenju, ali i javno finansiranje. Evropski poslanik iz Dablina, Frensis Ficdžerald, govorila je o apelima ljudi koji se suočavaju s problemom neplodnosti i uskraćivanju njihovih prava da imaju sopstvenu decu. Ovaj Atlas, rekla je ona, naglašava gde su u Evropi tretmani za lečenje neplodnosti lako dostupni i gde treba više da se uradi za one koji se suočavaju sa ovim problemom. Ona je još jednom ponovila poziv Evropskog parlamenta iz 2008, a to je poziv za univerzalni pristup lečenju, napominjući da je od tada došlo do značajnog napretka, ali da je sada vreme da državne institucije prepoznaju šta se još može učiniti na ovom polju. Atlas je već učinio nešto važno. Sada, po prvi put, reproduktivna prava zasnovana su na dokazima, a ne samo na retorici, a regulatorne anomalije otkrivene su činjenicama i podacima, pa se ne mogu tek tako samo odbaciti.
Autorka: Dragana Krstić
Šansa za Roditeljstvo
IZVOR: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO 12