SVE ŠTO STE ŽELELI DA ZNATE O…U FOKUSU INTERESOVANJA DOK IŠČEKUJEMO POTOMSTVO… 26/07/2018 U razvijenim zemljama sveta jedan od problema koji se javlja je sve manja stopa nataliteta. Problemi su raznoliki i mogu biti posledica modernog načina života, dužeg traženja odgovarajućeg partnera, ponekad i odustajanje od potrebe za potomstvom. Pored induvidualnih problema, postoje i partnerski problemi. Iako postoji sloboda izbora i neretko se odlaže rađanje, statistike kažu da 20% parova ima teškoću da ostvari željeno potomstvo. Na racionalnom nivou nam je svima jasno da može da se živi i bez potomstva i da nam ta opcija nije pod statusom moranja. Ukoliko je život bez dece lični izbor to nije razlog za nezadovoljstvo. Međutim, oni koji žele potomstvo, a nailaze na teškoću da to ostvare, suočavaju se sa velikim poteškoćama u istrajavanju da ostvare svoje želje. Izbori su raznoliki. U svetu se mnoge žene odlučuju na samostalno roditeljstvo, a ne tako mali broj parova leči se od steriliteta. Ovakvi šarenoliki putevi svakako u izvesnoj meri destabilizuju dotadašnje fizičko i mentalno zdravlje jedinke, njen odnos prema okolini, doživljaj smisla života i bacaju na procenu „Božiju pravednost“. Parovi koji pokušavaju vantelesnom oplodnjom da dođu do potomstva imaju potrebu za podrškom koja im nije često dostupna. Osobama koje žele potomstvo, a same su, takođe je neophodna pomoć. Osećaju se iscrpljeno iz više razloga. Prvenstveno zbog sociološkog okvira, jer se pojedincu nameću neprijatna osećanja iz razloga nemogućnosti da imaju decu. I danas možemo čuti ružne izraze za žene koje nisu mogle ostati trudne, pogrdno su se nazivale „jalove žene“, a muškarac je smatran da je manje muško u istom kontekstu. Ljudi nemogućnost ostvarenja želje za dobijanjem potomstva doživljavaju kao lični neuspeh, što se odražava na njihovo životno funkcionisanje. Ako neko smatra da je manje vredan jer mu ne uspeva da dobije bebu, takva misao inicira depresivno osećanje. Kod nekih induvidua na ponašajnom nivou se ono manifestuje tako što zanemaruju profesiju, izbegavaju druge ljude, naročito se izbegavaju dečiji rođendani, doživljavaju se disfunkcionalna osećanja, zavist, ljubomora, bes. Sada zamislite osobu koja pokušava da vantelesnom oplodnjom dobije dete a koja je pokrivena svim tim osećanjima, strahom, nesigurnošću, ljutnjom. Takva osoba je u grču. Uložila je vreme za koje procenjuje da ga ima sve manje, novac, primila mnogo hormona, a uz to se oseća disfunkcionalno. Takva osoba postaje sama sebi protivnik. Polni organi nisu samo fabrika za stvaranje novog života. Oni su odraz naših htenja, samoostvarenja i sigurnosti. Potisnuta emotivna stanja često se manifestuju baš kao problemi sa genitalijama. Telo nam šalje signale, samo ga je potrebno slušati. Povezivanje telesnog i psihološkog aspekta je važan element životnog zadovoljstva. Oni koji ne rode decu na neki način su izdali čovečanstvo, ljudsku rasu, zatrli su svoju lozu, oni su jalovo slepo crevo evolucije, njihovi geni ne idu nikuda, sve što jesu ili imaju sa njima će se spakovati u kovčeg. Žene znaju kako im je kada ih gledaju sa sažaljenjem, sa prezirom ili osudom. Jer su bolesne, bezobrazne ili sebične, jer svetu uskraćuju rast i razvoj, odriču se onoga za šta su jedino stvorene, čime ih je priroda obdarila, posvetila, nagradila. Da li je uvek i još uvek tako ? Da li je uvek u pitanju ne-želja ili da li osobe koje osuđuju znaju stvarne razloge? Koliko bola nose ovakvi komentari i ovakvi pogledi? Iščekivanje i želja za potomstvom je životna kriza. Svaki pojedinac je predodređen da se u životu nađe pred problemom. Važno je biti u kontaktu sa činjenicom da svaki problem ima rešenje, jer je rešenje i prihvatanje da nema rešenja. Potrebno je samo usvojiti način kako se to radi. Osobama koje žele potomstvo, a ne uspevaju u tome treba pomoć. Psihološka pomoć se sastoji prevashodno u tome da im se pomogne da prepoznaju svoj problem, bilo da je reč o sterilitetu ili nemogućnosti pronalaska partnera. Nakon prihvatanja problema potrebno je započeti rad na njemu, razumeti vezu između misli, osećanja i ponašanja. Psihološko psihoterapijska pomoć se ogleda u učenju prepoznavanja sopstvenih i tuđih emocija, izražavanju emocija, unapređenju komunikacije sa drugima, jačanju sopstvenih snaga i samopouzdanja, razvoju svesti o mogućnosti pravljenja izbora i donošenja odluka.. Odluka o stvaranju porodice ostaje na svakoj osobi pojedinačno, uz svest o teškoćama koje se nameću na putu do ostvarenja želje. Misija zahteva izdržljivost, istrajnost, konstruktivan način razrešavanja frustriranosti i učenje pravljenja pametnih izbora. Izvor: Žena Sam Ja DOK IŠČEKUJEMO POTOMSTVO… was last modified: April 8th, 2019 by Sansa 0 komentara 6 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... BESPLATNA RADIONICA SA KONSULTACIJAMA – ŠTA RADITI... RADIONICA – ŠTA RADITI NAKON NEUSPELIH TRANSFERA? LOKALNE SAMOUPRAVE – FINANSIRANJE VTO – 2024 ŠTA VAS OČEKUJE NAKON EMBRIOTRANSFERA KAKO POVEĆATI FAMOZNI AMH – STUDIJA DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE DA LI STE DOŽIVELI POBAČAJ?