Kada se govori o lečenju neplodnosti, u najvećem broju slučajeva se prvo pomisli na samu proceduru vantelesne oplodnje. Međutim, pre nego što „zaplove” kroz vantelesnu oplodnju (VTO) ka roditeljstvu, mnogi parovi se prvo susretnu sa inseminacijom.
Šta je inseminacija?
Intrauterina inseminacija (IUI) je postupak kojim se već pripremljeni spermatozoidi smeštaju direktno u matericu, pomoću katetera koji prolazi kroz grlić materice.
Inseminacija se obavlja u toku ili neposredno pred ovulaciju. Ova procedura se može sprovesti tokom prirodnog ciklusa, kao i uz pomoć lekova, odnosno hormonske, najčešće blage, stimulacije jajnika. Lekari savetuju da se pre procedure vantelesne oplodnje prvo obavi IUI, jer je to jednostavnije, a zatim i povoljnije rešenje, koje povećava stopu trudnoće (kada se izvodi stimulacijom jajnika). U toku stimulacije jajnika, odnosno ovulacije (za koju se koriste određeni lekovi), ultrazvukom se prati rast folikula. Ukoliko se ne koriste lekovi za stimulaciju, samo se prati rast folikula i struktura endometrijuma. Krajnji cilj jeste da se u periodu ovulacije povećaju kvalitet i gustina spermatozoida na mestu mogućeg oplođenja jajne ćelije.
Pokazalo se da je za mnoge parove bolje rešenje da, pre nego što se odluče za vantelesnu oplodnju, prvo pokušaju da dobiju bebu inseminacijom. Objasnićemo i zašto!

Smatra se da je vantelesna oplodnja najefikasniji proces u lečenju neplodnosti, ali je ona ujedno i krajnji proces koji se primenjuje. Nakon ispitivanja medicinskih razloga koji sprečavaju začeće (najčešće su to nalaz spermograma, pregled prohodnosti jajovoda kod žene i hormonski nalazi), par se upućuje na inseminaciju, pod uslovom da su svi nalazi u redu. U Srbiji je inseminacija obavezna procedura kod parova kod kojih ne dolazi do začeća, ako nemaju problema sa spermogramom i jajovodima, i preduslov je za ulazak u proceduru vantelesne oplodnje o trošku Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Jedan od glavnih faktora za upućivanje na ovu proceduru su godine starosti žene. Naime, smatra se da je kod mlađih žena šansa za uspeh inseminacije daleko veća nego u kasnijim godinama.
Inseminacija se, pre svega, savetuje ženama sa „neobjašnjivom neplodnošću”, blagom endometriozom, kao i ženama sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) ili drugim problemima sa ovulacijom. Savetuje se i ženama sa abnormalnostima grlića materice, uključujući ožiljke od prethodne operacije, ili abnormalnim razvojem grlića materice ili vagine. Ove nepravilnosti mogu otežati prolazak spermatozoida iz vagine u matericu.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da se IUI savetuje ženama koje imaju:
- najmanje jedan deblokiran i relativno normalan jajovod;
- normalnu šupljinu materice;
- redovnu ovulaciju uz pomoć hormonske stimulacije ili bez nje;
- zdravu rezervu jajnika, odnosno razuman broj zdravih jajnih ćelija.
IUI se ne preporučuje ženama koje imaju:
- endometriozu (od krajnje umerene do teške);
- tešku bolest jajovoda (nefunkcionalne i deformisane jajovode);
- istoriju karličnih infekcija;
- dugogodišnju neplodnost (više od četiri godine).
Preduslov za inseminaciju je da partner ima normalne spermatozoide ili blagi muški faktor neplodnosti (uključujući broj spermatozoida malo ispod proseka), probleme sa pokretljivošću ili blago pogoršanu morfologiju spermatozoida. Kod težih problema muške neplodnosti inseminacija nije pokazala uspeh.
Uspeh inseminacije zavisi od nekoliko faktora, kao što su: godine starosti, razlog nastanka neplodnosti i broj ponovljenih ciklusa. Takođe je važno da li se radi u prirodnom ciklusu ili se koriste lekovi za stimulaciju ovulacije. Kod žena mlađih od 35 godina uspešnost inseminacije se kreće od 8% do 10% po ciklusu. Ukupan broj trudnoća nakon dva ciklusa je oko 18%, dok je sa tri ciklusa uspeh oko 25%. Stope ostvarenih trudnoća se smanjuju nakon ponovljena tri neuspešna ciklusa. Kod žena koje imaju 38 ili više godina, stopa trudnoća po ciklusu je najčešće oko 5%, a često i manja od ovog procenta.
Prednost inseminacije u odnosu na proces vantelesne oplodnje je to što ona predstavlja siguran, lak i neinvazivan, ali i brži i isplativiji proces. Glavni nedostatak inseminacije je, međutim, znatno niži procenat uspešnosti od IVF-a.
Autorka: Marijana Arizanović
Šansa za Roditeljstvo
Izvor: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO 14