MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVOSVE ŠTO STE ŽELELI DA ZNATE O…U FOKUSU INTERESOVANJA DA LI ĆE DETE LIČITI NA MENE? 15/12/2021 Ljudima koji su u svetu IVF-a i lečenja neplodnosti čini se kao da se dosta priča o donaciji. Tema je tu, jasna je i nekako se više zna o tome. Ipak, mnogima je donacija potpuno strana. Dešava nam se da nas ljudi bledo gledaju kad pričamo o vantelesnoj oplodnji, a kamoli o donaciji. Prosto ne razumeju. Mnogi i ne znaju šta stvarno znači donacija, kako se radi, ko šta donira, ni ko šta dobija, šta je biološki materijal, ko su roditelji…Oni kojima je donacija jedini način da se ostvare kao roditelji informišu se na sve moguće načine, u temi su i donacija im je jako bliska. Svakako odluka da pristupite vantelesnoj oplodnji sa doniranim materijalom nikada nije laka i mnoge misli muče parove u vezi sa donacijom. Neki ljudi ne mogu da prihvate donaciju i činjenicu da dete neće biti biološki njihovo, neki vrlo lako to rade. Želja za detetom nadjača svaku sumnju, dvoumljenje, misao, strah… ali je sigurno da je svakom potrebno određeno vreme za prihvatanje ove činjenice bez obzira na to kada vam je i zašto donacija preporučena. Zanimljivo je da se svima vrlo slična pitanja vrzmaju po glavi i slične su nedoumice. Najčešća pitanja sa kojima se susrećemo svakako jesu: Da li će dete biti moje? Stvarno moje? Da li će ličiti na mene? Pokušaćemo da kroz ovaj tekst objasnimo upravo to: koliko će i da li će dete ličiti na vas ukoliko koristite doniran reproduktivni materijal? Za početak treba naglasiti jednu vrlo važnu činjenicu: mnogo je parova i pojedinaca koji su do bebe došli uz pomoć donacije do sada. Takođe, mnogo je onih koji do potomstva mogu doći samo uz pomoć doniranih reproduktivnih ćelija ili embriona. Za parove i pojedince kojima je ovo jedini način da postanu roditelji treba znati – probali su sve pre toga, nije bilo načina, ovo je jedini način. Suočavanje je, kako smo rekli, drugi korak i na kraju je treći korak prihvatanje činjeničnog stanja kada kreće i interesovanje za ovu temu, tada se javljaju pitanja, traže se odgovori. Pitanje DNK deteta nameće se čim se razume način funkcionisanja donacije. Koliko DNK zaista kodira biće i da li nam je to i u kolikoj meri važno? Odgovor leži u vama, svako mora da sebi postavi upravo ovo pitanje i odluči šta želi ili ne želi. Odluka nije laka i u potpunosti je individualna. Mnogi parovi i pojedinci dugo razmišljaju o svemu, a neki baš zbog nemogućnosti da prihvate neke stvari u vezi sa donacijom odustanu od roditeljstva. Možda je to i zbog toga što ne nalaze dovoljno dobre informacije o samoj proceduri, o epigenetici, o donaciji uopšte…a možda je to zbog toga što im je neprihvatljivo da njihovo dete ima genetiku koja nije njihova. Ukratko, iz straha da dete neće biti mala kopija njih dvoje, već kopija neke druge osobe i partnera. Shodno tome da je donacija najčešće anonimna, slika i predstava o osobi koja je donirala ćelije mogu se suziti, i u većini zemalja EU gde je donacija dozvoljena upravo je omogućena ova anonimna donacija. To znači da o donoru/donorki možete dobiti samo osnovne informacije: boja očiju, boja kose, visina, težina, godine i stručna sprema. Ne možete imati biografske podatke, niti možete videti fotografiju osobe koja je donirala ćelije. Da naglasimo koje vrste donacija postoje, to su donacija jajnih ćelija, donacija spermatozoida i donacija embriona. U prva dva slučaja koristi se reproduktivni materijal jednog od partnera plus materijal donora/ donorke, a u slučaju donacije embriona u potpunosti je doniran materijal sa obe strane. Novonastali embrion nosi 50% genetike spermatozoida, 50% genetike jajne ćelije, znači embrion je spoj naslednih osobina bioloških roditelja, ali nije sve baš tako jednostavno kada je donacija u pitanju. Šta se sve nasleđuje? Nasleđuju se sve fizičke osobine, i to odboje očiju, boje i tipa kose, pa sve dokrvne grupe i Rh faktora. Uz ove fizičkeosobine postoje i druge nasledne karakteristikekao što su talenti, koeficijentinteligencije ili ličnost. Uticaj na bebu injenu genetiku u slučaju donacije imatroje ljudi: primalac, partner primaocai davalac (donor reproduktivne ćelije).Šanse da će dete ličiti na donora/donorku su različite, ali naravno postoje. Majka Majka koja nosi bebu, i u slučaju donacije jajne ćelije nije samo inkubator za bebu. Ona snabdeva bebu svime što je potrebno da se beba razvija i da raste. Pravno pitanje majke ne dovodi se u pitanje, biološka majka jeste donorka jajnih ćelija ali po zakonu Republike Srbije majka je samo žena koja rodi dete. Koliko beba nasleđuje od koga? Kada je u pitanju donacija jajnih ćelija, jasno je da beba nasleđuje 50% osobina i karakteristika od tate, ali pitanje koje se postavlja jeste koju i koliku ulogu ima sam primalac na razvoj bebe i njenu genetiku shodno tome da se nisu koristile jajne ćelije primaoca? Iako beba prima genetiku od onih ljudi čije se ćelije koriste u oplodnji, nove studije pokazuju da i DNK primaoca ima uticaja na to kako će se beba razvijati. Nošenje bebe u stomaku čini primaoca detetovom majkom, a ono što je najvažnije jeste da majka ima uticaja na bebu, navode neka istraživanja. Oblik nekog dela tela bebe, recimo oblik usana bebe može biti genetski određen donorovim rođacima, ali beba raste u telu trudne žene, pa je moguće da će oblik usana baš dobiti od nje. Da, majka koja je trudna uz pomoć donorske jajne ćelije utiče na razvoj embriona. I kako je ovo moguće? Genetika svakako određuje fizički sklop bebe i kod donacije geni primaoca i donora se kombinuju i uspostavljaju neosporne osobine. Najčešći primeri fizičkih osobina koji se prenose s generacije na generaciju su: pegavost, rupice na licu, oblik ušne resice, slepilo za određene boje, dominantnost jedne ruke i zato primalac doniranog materijala neće imati uticaja na ove osobine jer su one duboko usađene u genetski kod i nepromenljive. Međutim, trenutna naučna saznanja ukazuju na to da genetsko nasleđivanje, ipak, ide mnogo dalje od ove jednostavne ideje da recesivni i dominantni geni mogu samo da proizvedu određeni broj varijacija. Kombinacije su zapravo bezbrojne. Genetika kao nauka napreduje veoma brzo i mnoge nekadašnje ideje danas izgledaju potpuno netačno. Nasleđivanje je mnogo kompleksnije nego što se to do sada mislilo, a podaci iz skorašnjeg istraživanja bacaju novo svetlo na genetiku i možda mogu olakšati vašu odluku kada je u pitanju donacija. Kako se osobine prenose kroz generacije? Svako ljudsko biće ima jedinstvengenetski kod. Gradivne jedinice ovogkoda poznate su pod imenom dezoksiribonukleinskakiselina (DNK), a duginiz DNK je nacrt određene osobe. Zasvaku ljudsku osobinu postoji gen (iligrupa gena) koji utiče na nju. Kadase jajna ćelija i spermatozoid spoje,zasebni DNK iz svakog od njih stvaranovo ljudsko biće sa osobinama imajke i oca. Da bi se osobine prenelesa jedne generacije na drugu, ćelijemoraju proći kroz proces translacije.On je prilično kompleksan, alibi pojednostavljeno objašnjenje bilosledeće: DNK sekvenca jednog genase prebacuje u ribonukleinsku kiselinu(RNK), koja prenosi poruku da se tajmaterijal prebaci u proteine. Ovo jepoznato kao ekspresija gena. Načinna koji se DNK na kraju dekodira iprebacuje u protein određuje kakva ćebiti ekspresija gena, ili kako će se javitikod bebe. Kada se elementi genetskog koda kombinuju, geni prate osnovne principe nasleđivanja, koje je prvi još davne 1800.godine identifikovao Gregor Mendel, a to su: Zakon dominantnosti; Zakon razdvajanja; Zakon slobodnog kombinovanja. Ovi zakoni objašnjavaju osnove genetike koje ste verovatno učili na časovima biologije u školi: dominantni geni potiskuju recesivne gene. Nakon godina istraživanja, sada znamo da nije tako jednostavno. Postoji mnogo varijacija kod ekspresije gena, pa ne možemo definitivno predvideti kako će se geni ispoljiti kod potomaka. Ovo znači da, jednostavno zato što i majka i otac imaju plave oči, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će i beba imati plave oči. Epigenetika Da bismo još zakomplikovali Mendelove zakone, okrećemo se ideji epigenetike. Bukvalno značenje ovog termina je: „promena u genetičkoj strukturi“. Praktično, ovo znači da se nasleđivanje ne određuje samo DNK sekvencom već još nečim. Epigenetika nam kaže da na ekspresiju gena može uticati i nešto više od samo njegovih alela. Za par koji razmatra VTO sa donorskom jajnom ćelijom, epigenetika znači da beba može, ali i ne mora da izgleda kao kombinacija donora i partnera primaoca; postoji previše varijacija i nepoznanica da bi se to moglo predvideti. Beba može mnogo, pomalo ili nimalo da liči na donora, primaoca ili partnera primaoca. Koje se osobine nasleđuju od donora jajne ćelije? Bebin osnovni genetski kod se nasleđuje od donora i partnera primaoca. To znači da sve, od boje očiju, visine pa do krvne grupe, određuju njihovi geni. Međutim, ovo ne znači da će bebina boja očiju biti kombinacija jednostavnih dominantnih / recesivnih elemenata donora i primaoca. Razmotrite ovaj primer: donor ima plave oči, a partner primaoca ima braon oči. Koje boje će biti bebine oči? Prevaziđena pojednostavljena priroda teorije o dominantnim i recesivnim genima kaže da će beba imati braon oči. Međutim, znamo da postoje mnogobrojne kombinacije za boju očiju, jer ne možemo definitivno predvideti ekspresiju gena. Bebine oči mogu biti braon, plave, zelene ili čak kombinacija boja. Koje se osobine nasleđuju od primaoca i njenog partnera? Koju ulogu u bebinom izgledu i razvoju ima primalac? Iako beba ne dobija DNK direktno od primaoca jajne ćelije, novije studije ukazuju na to da DNK primaoca ima uticaj na to kako će se beba razvijati. Naučnici se ne slažu potpuno, ali studije ukazuju (i nove studije se izvode) na novu hipotezu da i primalac jajne ćelije ima genetsku ulogu u nasleđivanju. Grupa naučnika koja istražuje ovu temu zaključila je da molekuli mikroRNK koji se luče unutar ženine materice imaju mogućnost da promene genetske informacije fetusa u razvoju. Otkrili su da postoji ekspresija neke mikro RNK i da se ona pojavljuje u endometrijalnoj tečnosti. Ova mikro RNK utiče na ekspresiju gena, što znači da postoje dokazi da beba može primiti određeno genetsko nasledstvo od primaoca. Uz to, primalac utiče na ekspresiju gena sopstvenim izborima i zdravim načinom života. Na primer, beba može imati genetsku predispoziciju da bude veoma visoka. Međutim, ukoliko se primalac ne hrani adekvatno i nema dobru prenatalnu negu, ti geni možda neće moći dovoljno da se razviju. Boja očiju Pigmentacija dužice je odgovorna za boju očiju. Pigment melanin određuje boju dužice, uz mogućnosti koje idu od veoma svetlo plave do ekstremno tamno braon. Više melanina podrazumeva tamniju boju. U odnosu na ekspresiju gena, količina proteina u ćelijama kontroliše koliko melanina postoji. Promenljivost količine proteina objašnjava zašto se ne možemo osloniti na zastarele studije o dominantnim i recesivnim genima da bi se utvrdila boja očiju. Što je više gena uključeno – više mogućnosti postoji. Dva gena koja su povezana sa bojom očiju su OCA2 i HERC2. Oba imaju različite verzije (alele) koje predstavljaju braon (O i H) i plavu boju (o i h). Stvarnost je zapravo veoma kompleksna, ali pojednostavljeno objašnjenje je da među majčinim i očevim genima postoji 9 mogućih kombinacija. Sigurno ste nekad sreli dete sa plavim očima i roditelje sa braon očima. Dva različita gena (OCA2 i HERC2) moraju da rade zajedno da bi odredili boju očiju. Ovi geni su potrebni jedno drugom da bi pravilno funkcionisali i stvorili uobičajenu boju – braon. Kada su jedan ili oba ova gena „pokvareni“, malo ili nimalo pigmenta se stvara i beba ima plave oči. Pošto geni moraju da rade zajedno, moguće je da plavooki roditelji nose dominantnu osobinu braon boje i da imaju dete sa braon očima. Za kraj Na kraju važno je da naglasimo da parovi koji ulaze u proces vantelesne oplodnje sa doniranim materijalom to rade jer nemaju izbora, znači nemaju svoje reproduktivne ćelije i jedini način da se ostvare kao roditelji jeste donacija. To treba znati. Iako mnoge muče različita pitanja, svaka osoba i svaki par se mora zapitati šta je važnije, da li je važniji gen ili je važnija beba? Da li je važnije na koga beba liči ili je važnije imati bebu? Odgovore na ova pitanja nećete naći na internetu već u svom srcu! Autorka: Sandra JovanovićŠansa za Roditeljstvo IZVOR: MAGAZIN ŠANSA ZA RODITELJSTVO 11 Zabranjeno kopiranje i preuzimanje dela ili celog teksta, kao i slika iz Magazina bez navođenja izvora! DA LI ĆE DETE LIČITI NA MENE? was last modified: January 12th, 2022 by Miroslava 0 komentara 5 Facebook Twitter Google + Pinterest Miroslava MOŽDA TE ZANIMA I OVO... VARIKOKELA – UZROCI I REŠENJA INSULINSKA REZISTENCIJA I PROCEDURA VANTELESNE OPLODNJE Zaledite svoj reproduktivni materijal na vreme BESPLATNA RADIONICA SA KONSULTACIJAMA – ŠTA RADITI... LOKALNE SAMOUPRAVE – FINANSIRANJE VTO – 2024 ŠTA VAS OČEKUJE NAKON EMBRIOTRANSFERA DA LI SE MOŽE POVEĆATI FAMOZNI AMH... DA LI ĆE ME VTO BOLETI? ŠTITNA ŽLEZDA, HORMONI ŠTITNE ŽLEZDE I NJIHOV... DRUŽENJE U ŠANSI – USVAJANJE OPCIJA ZA NAPREDNO TESTIRANJE KVALITETA SPERME ULTRAZVUK UBRZAVA SPERMATOZOIDE PROLEĆNO DRUŽENJE U ŠANSI POSAO I VANTELESNA OPLODNJA SIGURNOST I POVERENJE – KLJUČ USPEHA