NAŠE VTO PRIČE JA ĆU SVOJE DETE PRIGRLITI – OBEĆAVAM! 23/02/2018 Sa sadašnjim mužem sam bila u vezi vise od 10 godina, a tek 2 godine smo u braku. Pre toga smo živeli zajedno 3 godine, tako da mogu otvoreno da kažem da se borimo za bebu nekih 6 godina. Pošto smo oboje modernih shvatanja i pratimo statistike, bili smo upućeni da je stopa neplodnosti zaista visoka i želeli smo, da nakon nekog vremena, proverimo sve s obzirom da do trudnoće nije dolazilo. Prvo se on proverio, jer je to iziskivalo manje vremena i mnogo manje analiza. Znali smo da je i stopa muške neplodnosti visoka, a to pokazuju i mnoga istraživanja, pa smo tako rešili da on bude prvi, jer kao što sam rekla, ništa nije bauk a i za muškarca je lakše bar u pogledu analiza i vremena… Pošto je sa njegovim analizama, poput spermograma i spermo kulture, bilo sve ok, došlo je vreme da i ja krenem. Na početku moram da naglasim da sam oduvek redovno posećivala ginekologa jer smatram da svaka žena to treba činiti makar jednom u šest meseci, a po potrebi i više. Naravno, te analize koje sam tada radila nisu tako detaljne kao one kroz koje sam kasnije prošla… Prvi problem se pojavio sa izostankom ovulacije, tako je bar tadašnji ginekolog rekao. Pila sam lekove za podsticanje ovulacije ali i dalje nije dolazilo do trudnoće. Zatim sam par meseci prestala jer sam želela da čujem i neko drugo mišljenje, mišljenje doktorke koja radi u klinici za sterilitet. Zašto da ne? Rekla sam sebi – imam pravo na još neko mišljenje. I tako sam uradila. Njen pristup me je iznenadio jer nije bio ni približno isti kao kod drugog lekara kod koga sam išla. Njena konstatacija već na prvom pregledu bila je sledeća: Sindrom policističnih jajnika, pregled svih hormona, profil prolaktina, vaginalnih briseva kao i briseva na razne bakterije , Ogtt test (insulinska rezistencija), kontrola sa rezultatima… Moji nalazi su pokazali da imam visok insulin, ali i da mi je prolaktin dosta visok… Sve ostalo je bilo u granicama normale. U međuvremenu sam imala i jedno krvarenje zbog ciste na levom jajniku. Kada dođete u jednu ovakvu situaciju kao što sam bila ja, sa brojnim analizama u rukama a ne možete da nađete termin kod stručnog lekara da vam sve te anlize rastumači, već morate da čekate, kroz glavu vam prolazi bezbroj filmova, i tada razmišljate o raznim stvarima o kojima niste znali možda do tada ni da postoje, a onda se na to nadoveže i vaša psiha koja vam ne da mira i vi se prosto osećate bespomoćno, opterećeno…. Da ne pričam o društvu koje na vas gleda kao da ste sa druge planete. Govorim o onim ljudima koji vas gledaju ispod oka i podsmevaju vam se, pitaju vas onako izokola sta se dešava sa vama. Ja nisam imala problem da kažem šta mi je, da se požalim, ispričam, jer se nikada nisam osećala “drugačije od drugih” ali poznajem žene koje se stide svog problema. Tako su meni prepisani lekovi za smanjenje šećera i za prolaktin. To su bili strašni meseci privikavanja, od toga da mi je muka pa do bolova, pada pritiska, drhtavice i nesvestice. Najteže mi je bilo što sam svoj život morala da okrenem za 360 stepeni, ono naglavačke. Morate da poštujete neki režim i da se pridržavate određenih pravila, a ja sam osoba koja živi danas i to najbolje što zna. Za sutra ne brinem. Do željene trudnoće još uvek nije došlo ali borbom i upornošću i ja ću svoje dete prigrliti na grudima jednog dana, borbom i upornošću. I ja ću postati majka jednog dana. To je misao sa kojom legnem i ustanem svakog jutra. JA ĆU SVOJE DETE PRIGRLITI – OBEĆAVAM! was last modified: February 23rd, 2018 by Sansa 0 komentara 23 Facebook Twitter Google + Pinterest Sansa MOŽDA TE ZANIMA I OVO... NAŠE PALČICE BEZ SVIH MOGU, BEZ NJE NE MOGU KRATKA PRIČA – SUŠTINA BORBE ŠEST GODINA KASNIJE – MATERICE UŽIVAJ DOK NE DOĐU DECA! OTVORENO PISMO OSOBAMA SA AZOOSPERMIJOM KADA SNAGE PONESTANE… MOJE IME JE STRAH ČEKAJUĆI NJU NAŠ PUT DO RODITELJSTVA KROZ USVAJANJE PISMO BUDUĆNOSTI NASTAVAK NAŠEG PUTA KA USVAJANJU MOJE MISLI U IŠČEKIVANJU NAREDNOG POSTUPKA NEMOGUĆE POSTAJE MOGUĆE, AKO DOVOLJNO ŽELIŠ ČAROBNICA I MOJA VERA